 Drugi dolete glas: -
āDrti sad, jer sudbinu
unaprijed odreðujeŔ...!
Ti si izgubljena jer Ʀe
tvoja paklena duŔa
biti plen demona!
Da li može biti sahranjena
po hriŔæanskom obredu
ona, Ofelija, koja samovoljno
traži svoje sopstveno spasenje?
Ah, kad bih mogao
da vas natrag povratim,
da zajedno otkrivamo
lepotu,
sjaj sveta
oko nas
i u nama,
u knjigama,
slikama,
muzici,
zvucima crkvenih orgulja koje se meŔaju,
stapaju sa zvucima arfe i flaute!
Tada bih mogao vas, Ofelijo,
mudro moja, oduĆØiti brzopletosti.
Zato ostaje samo seƦanje
na lepotu mladosti
u srcu zelenog boraā.
I nesta.
|