Five W PG - E-glasilo gradjana Podgorice

Brze činjenice

Glas GradjanaPG

O nama

Anketa

Pretraži

Marketing

1
Ekskluzivno - objavljujemo roman mlade knjiĹľevnice Magdalene VasoviĂ¦
"Zatvorenih oĂ¨iju" - 3. poglavlje!
Djevojka je prala tepih i uĹľasavala se od tog posla.ZaĂ¨ulo se zvono.KomĹˇija sa njegovom ~divnom~ djecom.Od trenutka kada se maĹˇta grubo poigrala sa njom viĹˇe ne voli djecu.Veliko razoĂ¨arenje uniĹˇtilo je svaku materinsku nit.Ipak Ă¨uvala je povremeno djeĂ¨aka i djevojĂ¨icu,dok se komĹˇija ne bi vratio sa posla.On nije imao Ĺľenu,umrla je na treĂ¦em poroĂ°aju. Dobri gospodin Petar,tragiĂ¨na sudbina uzela ga je pod svoje.Ima 54 godine,Ĺľivi sam sa svojom djecom i Ă¨eka starost. I ovo Ă¨uvanje djece pripada onom sistemu prilagoĂ°avanja.Jedan takav dodir sa svijetom,Ă¨inio je da se ona na silu osjeĂ¦a potrebnom nekom,a da to nije njen dragi.InaĂ¨e ona se zvala Lidija,ni sam pisac ne zna zaĹˇto to prije nije naglasio.Njegovo ime bilo je Ilija,Ă¨ovjek koji je potopljen u svijet elektronike.Ranije se kod njega sve svodilo na nju i posao,prvenstveno na nju,ili samo na nju.A sada se to promijenilo,druĹˇtvo je dobilo na znaĂ¨aju.Nije ni sanjao da Ă¦e to imati Ĺˇtetne posljedice i da je trebao ostati u onom svijetu koji su gradili za sebe,u ovom stvarnom sruĹˇiĂ¦e sve,nesvjesno i bolno.I tako je komĹˇija doveo svoju djecu da ih Lidija priĂ¨uva nekoliko sati.UĹľasan dogaĂ°aj za nju.Iako su to bila mirna djeca,umiljata i nekako povuĂ¨ena,ona nije imala Ĺľelju da sa njima provodi vrijeme.Ali sve bi uĂ¨inila Ĺˇto se Iliji dopadalo.On je volio djecu,kako ju je to nerviralo.Sve samo ne deriĹˇta,sve neka voli samo ne deriĹˇta.I to ova dva tuĂ°a.Stvarno od kada ju je maĹˇta prevarila,od kada je saznala da je samo zamiĹˇljala da je trudna mrzi sav mladi,premladi svijet. Otvara vrata i pogledom prelazi preko malih glava susjeda.Na kraju se nasmijala i pozvala djecu unutra.DjevojĂ¨ica je imala 5 godina,a djeĂ¨ak 10.Sada je trebalo uraditi uobiĂ¨ajne stvari.Spremiti im neĹˇto za jelo,zatim uraditi domaĂ¦i zadatak koji je imao djeĂ¨ak i na kraju otpratiti ga do Ĺˇkole.Kako se osjeĂ¦ala bijesno zbog toga.Ona bi radije da spava i sanja Iluju ili da ga zove da priĂ¨aju sve dok joj on ne bi rekao da ima posla.Ona bi radije da sama izaĂ°e u Ĺˇetnju,da ode do one klinike gdje je bio smjeĹˇten njen partner pa da kroz prozor pogleda ko sada tamo leĹľi.Pa da joj bude muka i da opet osjeĂ¦a simptome trudnoĂ¦e.I eto to bi htjela naĹˇa junjakinja,ipak ona nastavlja sa prilagoĂ°avanjem i kada je veĂ¦ ispratila djeĂ¨aka u Ĺˇkolu,uzima djevojĂ¨icu za ruku i kupuje joj sladoled ili neĹˇto Ĺˇto ona traĹľi,zahtijeva.Nije podnosila to razmaĹľeno,povuĂ¨eno deriĹˇte.Ta dva epiteta obiĂ¨no ne idu zajedno ali u ovom sluĂ¨aju svakako moraju stojati jedan uz drugi.DjevojĂ¨ica je tiho govorila Ĺˇta Ĺľeli ili uopĹˇte ne bi govorila,veĂ¦ bi samo pokazala prstom odreĂ°enu jestivu stvar.A kada bi Lidija odbila da joj to kupi ona bi tiho plakala,gledajuĂ¦i u zemlju.NaĹˇa junjakinja je ludjela od toga.Sav taj trud nikada neĂ¦e biti dovoljan da se ona prilagodi,pa kada joj joĹˇ i ova djevojĂ¨ica pravi glupe scene...Onda se Lidija ljutito razgalami i krene da viĂ¨e u sred centra grada: -NataĹˇa ako mi joĹˇ jednom zapalĂ¨eĹˇ zbog sitnice,kunem ti da Ă¦u te ostaviti ovdje samu da Ă¨ekaĹˇ svog brata narednih 4 sata.Jel ti to jasno?I nema nikakvih kokica i lizalica,pa nek ti to otac kupuje. DjevojĂ¨ica posle ovakve prijetnje samo Ĺˇto se ne sruĹˇi na zemlju od straha.Ona toliko Ĺľeli da plaĂ¨e,Ĺľeli da plaĂ¨e satima.Ali ne smije,ohola djevojka je to naredila.Ona ne smije da kuka i tiho jeca,mora da ide Ă¨vrsto,kao da je odrasla,ali u tome i jeste problem.NataĹˇa je imala samo pet godina,ona je bila dijete kao i svako drugo.A djeca rade takve stvari,plaĂ¨u zbog sitnice,Ĺľele slatkiĹˇe,trĂ¨e ispred vas iako im vi kaĹľete da se umire.To nije shvatala Lidija,ili moĹľda nije htjela da shvati.I sada se NataĹˇa muĂ¨i u svom bolu koji je prouzrukovala djevojka.U tiĹˇini se vraĂ¦aju kuĂ¦i,gdje Ă¦e provesti ostatak napornih sati.OĂ¨igledno je da se nikako nisu slagale i da bi vjerovatno voljela da se i ne poznaju.Ali prilagoĂ°avanje!PomoĂ¦ susjedu koji je u nevolji!Lidija nije bila loĹˇa osoba samo Ĺˇto je niĹˇta nije zanimalo osim Ilije.To je bila njena greĹˇka, joĹˇ uvijek nije izaĹˇla iz zatvorenog svijeta maĹˇte.I naravno posljedice su nepovoljne.Ali Ĺľalosna je Ă¨injenica da djevojĂ¨ica pati zbog njenog vjeĂ¨ito loĹˇeg raspoloĹľenja. Ilija je na poslu bio okruĹľen kolegama,uĹľivao je da radi u toj firmi i uvijek se trudio da bude manje upadljiv ali mu to nikako nije uspijevalo.Smijao se glasno,komentarisao je na glas,iĹˇao na zabave i proslave,posle posla na piĂ¦e u klubu.Vidite on je bio sasvim obiĂ¨an momak,ali bi u druĹˇtvu svoje djevojke,on postajao neko ko njoj odgovara.Vjerujem da bi Lidija izgubila razum kada bi saznala da njen momak nije ono Ĺˇto je mislila.I zato on krije svoju pravu liĂ¨nost pred njom i pretvara se da mrzi svijet,da se nevoljno druĹľi sa kolegama,samo da bi uspio proces prilagoĂ°avanja.Ona je vjerovala u to.PuĹˇtala je da svaka njegova rijeĂ¨ bude svrstana u poseban dio njene glave,gdje vlada iskljuĂ¨ivo istina.Zato je i pokvarila taj dio,i viĹˇe ne razlikuje istinu od laĹľi.Jer toliko neistine je ubacila u taj poseban predio mozga,pa ga je sasvim nesvjesno pretvorila u prljavo laĹľno podruĂ¨ije.A nije htjela,on je kriv sa svojim laĹľima.Volio ju je bezgraniĂ¨no,uĹľivao u njenom glupom osmjehu,u pogledu,koji nije uvijek bio Ă¨ist i svjeĹľ.Ali ipak on nije nikada mario za njene loĹˇe osobine,za njenu loĹˇu narav.Sve je on to volio,i u svemu je uĹľivao.Sada je i pomalo jasno zaĹˇto se uvijek trudio da izgleda kako ona Ĺľeli.ZaĹˇto je dopuĹˇtao da ona ubrizga svoje miĹˇljenje u njega.Sve su to djela ljubavi,koja je pomalo bila bolesna,ali nikako prljava. Kada su otiĹˇle da pokupe Dejana,Lidija je bila boljeg raspoloĹľenja.Uzela je djeĂ¨aka za ruku i pitala ga kako je proveo vrijeme u Ĺˇkoli,da li je dobio koju ocjenu i sliĂ¨no.Kada su doĹˇli kuĂ¦i,smjestili su se na terasi i Ă¨ekali gospodina Petra da doĂ°e sa posla.Razgovarali su o nekim djeĂ¨ijim stvarima.Negdje pri kraju razgovora djeĂ¨ak je njeĹľno pogledao djevojku i usudio se da joj postavi pitanje. -Â´Â´ZaĹˇto ste uvijek tako tuĹľni?Znate ja imam stariju sestru koja je vaĹˇih godina.Ona Ĺľivi u inostranstvu.Voli Ĺľivot,uĹľiva u svakom trenutku,nikada nije neraspoloĹľena.Stalno odlazi da se zabavi i ona takoĂ°e Ĺľivi sa momkom.I tako,tako ste sliĂ¨ne.I...Â´Â´ Tada ga prekide glas oca koji se veĂ¦ iz daleka Ă¨uo.Djeca potrĂ¨aĹˇe ka njemu,a on se joĹˇ jednom zahvali Lidiji na pomoĂ¦i. -Â´Â´U redu je.Vidimo se uskoro.Â´Â´ I uĹˇla je u kuĂ¦u.Dok je leĹľala na kauĂ¨u i Ă¨ekala nestrpljjivo svog momka razmiĹˇljala je o djeĂ¨aku i njegovom malom savjetu.ZamiĹˇljala je njegovu sestru i njena slika izgledala je vedro.Imala je osjeĂ¦aj da se ta djevojka svima dopadala,da su je svi voljeli,a prije svega da je uvijek bila osveĹľenje za svog momka.Tada je shvatila da Ĺľeli biti takva i odluĂ¨ila je da se potpuno preda prilagoĂ°avanju.Stala je pred ogledalo i namjestila osmjeh,zapravo nije ga namjestila on je stajao sam od sebe.Uzela je neku Ĺˇarenu haljinu,malo Ĺˇminke i za koji minut izgledala totalno drugaĂ¨ije,svjeĹľe.Nije joj se baĹˇ sviĂ°ala ta nova Lidija,ali Ă¦e se vremenom naviknuti.Tako je zakoraĂ¨ila u novu fazu svog Ĺľivota,sa novim epitetom uz svoje ime -Vedra Lidija. Ponovo se zaĂ¨ulo zvono na vratima.Bio je to Ilija.Ustala je sa kauĂ¨a,pogledala se joĹˇ jednom u ogledalo.Opet joj se nije svidjelo ono Ĺˇto vidi,ali nije bitno.Otvorila je vrata drĹľeĂ¦i na licu osmijeh,koji je zraĂ¨io neobiĂ¨nom toplinom,toplinom koja je bila pomijeĹˇana sa Ĺľeljom za uspijeh.On je bio zateĂ¨en,nije progovorio ni jednu jedinu rijeĂ¨.Stajali su tako jedno nasprem drugog Ă¨itavih tri minuta. -Ko si ti?,upita Ilija i poĂ¨e da se smije.Priznao joj je da izgleda savrĹˇeno,prekrasno.Ali on nije vjerovao u ovu promjenu,smatrajuĂ¦i da Ă¦e se ona ponovo vratiti depresiji i da Ă¦e sve ovo trajati samo taj dan.Ipak prepustio se uĹľivanju.IzaĹˇli su u Ĺˇetnju,Ĺˇoping,otiĹˇli su na ringiĹˇpil,ona je pomalo uĹľivala,u stvari se uĹľasavala gledajuĂ¦i svog momka kako je radostan Ĺˇto vidi Vedru Lidiju.Pomislila je da on nikada nije volio onu djevojku koja je uĹľivala u svijetu maĹˇte.UĹľasan bol u grudima je prouzrokovala ta misao,ipak on to nije primijetio,zato pisac jeste. PoĂ¨ela je ponovo da izlazi,sada je bila u boljoj formi.Jedne veĂ¨eri dok je igrala u diskoteci,desio se neobiĂ¨an dogaĂ°aj.Za nju neobiĂ¨an,za svakog drugog normalan i svakodnevan.Dakle,dok je igrala osjetila je kako joj se neko nameĂ¦e,i ona svojim pokretima tijela udara u tu osobu.Okrenula se i vidjela muĹˇkarca.Bio je visok,jak.Izgledao je siguran u sebe i predpostavlja se da su ga Ĺľene voljele,sudeĂ¦i po izgledu vjerovatno jesu.Ona se zbunila za trenutak,zatim se pomakla u stranu i nastavila da igra,ali sada sporijim tempom.Pisac je stajao za Ĺˇankom.Brinuo se za junakinju.Momak se ponovo pribliĹľio Lidiji,a ovoga puta to su primijetile i drugarice.Bile su iznenaĂ°ene Ĺˇto takav jedan momak prilazi povuĂ¨enoj,nervoznoj Lidiji.Ali one nisu znala da je to sada bila Vedra Lidija,ili barem Maskirana Lidija.Odavno joj se niko nije udvarao osim Ilije.Zaboravila je na taj divni osjeĂ¦aj,ali ga nije htjela ponovo doĹľivjeti.Ipak upornost nepoznatog je pobijedila,pa joj je Ĺˇapnu na uvo: -Nikada ranije te nisam vidio ovdje,ne izlaziĹˇ Ă¨esto? Lidija je stajala ukoĂ¨eno,kao da joj je neko postavio noĹľ u leĂ°a.Zatim se sjetila prilagoĂ°avanja.Kako joj je teĹˇko padalo to prilagoĂ°avanje,kakve sve uĹľasne stvari je morala da doĹľivi zbog njega,Ilije.Mrzi taj stvarni svijet u kome svi znaju kako da Ĺľive,osim nje.Nikada niije ni sanjala da Ă¦e joj se ovo desiti,njoj kojoj niko i ne smije da pomisli da priĂ°e, a kamoli to i uradi.Ali Ilija i taj njegov stvarni svijet,ta njegova Ĺľelja za uĹľivanjem u normalnim stvarima,to je bilo ono najbitnije za nju.Isto tako se i on pokoravao tom njenom svijetu maĹˇte,tom zatvorenom krugu sve dok nije uvidio njegove loĹˇe posljedice.Ipak i sada se ponekad,samo zbog nje uĹľasava nekih stvari koje inaĂ¨e voli,isto tako ona postaje Vedra Lidija,a zapravo ne podnosi taj epitet.I dalje tumaraju zatvorenih oĂ¨iju.A pisac uĹľiva,ne uĹľiva i Ĺľeli da pomogne ipak to ne radi.Kada je Lidija uvidila da sada ne moĹľe pobjeĂ¦i od ovog momka i da se mora upustiti u neki banalni razgovor,osjetila je kako joj drhte ruke,ali ne od straha veĂ¦ od bijesa.Na kraju je odgovorila: -Ne izlazim Ă¨esto. -Kako se zoves? -Lidija. -Divno ime,ja sam Lazar.Drago mi je. -Meni baĹˇ i nije,proĹˇaputa Lidija. PruĹľili su ruke jednom drugom i rukovali se.Momak je bio nestrpljiv,vidjelo se to po njegovom stavu,pokretima glave,pokretima ruku,po njegovom ponaĹˇanju.Na kraju se desilo ono predviĂ°eno: -HoĂ¦eĹˇ da proĹˇetamo? Sada je naĹˇa junakinja izgubila svaku nit sa prilagoĂ°avanjem.Pogledala je u udvaraĂ¨a i gubila je strpljenje,a na kraju i izgubila: -Da proĹˇetamo jel?E pa vidiĹˇ,ja Ĺľivim u svom svijetu,on nije daleko,nije ni blizu,ne znam kako bih ti ga objasnila.I sada,u tom svijet Ĺľivimo ja i moj momak koji mi je sudbinski dan.Niko ne moĹľe da uĂ°e tamo,ni ti ni bilo ko.Tako Ĺľivim i tako Ă¦u Ĺľivjeti.I sa mnom ne moĹľeĹˇ ili joĹˇ bolje,ne smijeĹˇ Ĺˇetati ni priĂ¨ati. Momak je zurio u nju i nije mogao vjerovati,nije Ă¨ak ni bio uvrijeĂ°en,vidio je lujku ispred sebe koja priĂ¨a neke gluposti.Sa interesantnim izrazom lica otiĹˇao je,joĹˇ uvijek ne vjerovajuĂ¦i u ono Ĺˇto je Ă¨uo.To je bilo pravo olakĹˇanje za Lidiju,odluĂ¨ila je da ne pominje niĹˇta od ovog Iliji,da ne bi ispalo kako je posustala sa prilagoĂ°avanjem.Znala je ona da je mogla reĂ¦i samo:Imam momka,ipak nije. Sa druge strane Ilija je Ĺˇetao po njihovoj kuĂ¦i,koja je inaĂ¨e bila predstavnik njihovog svijeta.Stvarno,kada bi bio u kuĂ¦i uvijek se,nenamjerno,uvaljivao u taj svijet iako nije htio.I razmiĹˇljao je kako da iznenadi svoju partnerku,tako da ispane da joĹˇ uvijek voli onaj njihov maĹˇtoviti zamak.A nije ni znao da ne bi mogao bez te maĹˇtovite praĹˇine,koju je ona forsirala.OdluĂ¨io je da obuĂ¨e stari kaput,kojeg nikada viĹˇe nije htio obuĂ¦i jer je bio noĹˇen baĹˇ u to doba odvojenosti od ljudi.Namirisao se starim parfemom,koji je takoĂ°e bio spreman za bacanje.I Ă¨ekao je nju. Lidija se vraĂ¦ala kuĂ¦i ljuta i sreĂ¦na jer je ipak uradila pravu stvar,ili moĹľda nije.Kada je otvorila vrata,zanijemila je baĹˇ kao i onog dana kada se on stvorio pred njom totalno zdrav ispred bolnice,ili kad joj je doveo limunzinu.Ovoga puta to je bilo mnogo jaĂ¨e iznenaĂ°enje,jer je vidjela ono za Ă¨im Ĺľudi,pati.I sve je bilo divno,i njoj i njemu vratio se onaj stari svijet.A on to nije Ĺľelio,ili moĹľda jeste?A ni ona to nije Ĺľeljela,ili moĹľda jeste?PrilagoĂ°avanje? Izvinjavamo se autorki i Ă¨itaocima. Zbog tehniĂ¨kih problema preskoĂ¨ili smo poglavlje koje danas objavljzujemo! FiveW PG
Magdalena VasoviĂ¦ Posjeta : 2464