Drugi dolete glas: -
„Drti sad, jer sudbinu
unaprijed određuješ...!
Ti si izgubljena jer će
tvoja paklena duša
biti plen demona!
Da li može biti sahranjena
po hrišćanskom obredu
ona, Ofelija, koja samovoljno
traži svoje sopstveno spasenje?
Ah, kad bih mogao
da vas natrag povratim,
da zajedno otkrivamo
lepotu,
sjaj sveta
oko nas
i u nama,
u knjigama,
slikama,
muzici,
zvucima crkvenih orgulja koje se mešaju,
stapaju sa zvucima arfe i flaute!
Tada bih mogao vas, Ofelijo,
mudro moja, odučiti brzopletosti.
Zato ostaje samo sećanje
na lepotu mladosti
u srcu zelenog bora“.
I nesta.
|