Five W PG - E-glasilo gradjana Podgorice

Brze činjenice

Glas GradjanaPG

O nama

Anketa

Pretraži

Marketing

0
Priča sedmice
Oslobođena izgubljenosti
Kako je užasno kada munje bijesa tresu tijelo! A nemoć je ta koja dodaje ljuske za potpalu. Baš kada su nade i želje u vrhuncu, kada su one jedino bitne, uvijek se pojavi nešto što ih smrvi, odlijepi od postojanja i pojede. Tada one više ne dišu, ali zato bijes, suze i razočarenje osnivaju dom u nekadašnjem mekom srcu i čine ga čeličnim. Ona je to doživjela mnogo puta i nije više prepoznavala nadu od želje, ili nadu od razočarenja. Svaki put kada bi negdje pronašla razlog da rodi i osnuje želju, ona bi doživjela zapaljenje čitavog tijela, a njeni najosjetljiviji organi bi se ućutali, prepali, a zatim napili bijesa i žuča. Shvatila je da ne postoji osoba kojoj može vjerovati, u njenim ušima još uvijek odzvanja ironičan smijeh ljudi u koje se uzdala. Ali je to nije boljelo, već se samo bijes još više granao, iznova rađao, kotio dok nije zaokupirao svaki organ razočarane djecojke. Nije znala gdje da ide sa tolikim osjećanjima ogorčenosti. Mislila je da će se stišati, ohladiti pa zatim nestati poput nada. Vaskrsenje ne biva bez smrti, oni će se ponovo roditi. Nije umjela da shvati život i svijet, zato je bivala odbijena sa njihove strane. * Svaka ti čast! Najbolji način je bio odabran da joj se uništi veće i raspoloženje za dugo, dugo vremena. Uvijek isto, propast, ma kako da se izbori sa tolikim bijesom koji će je definitivno još neko vrijeme ispunjavati? Nema rješenja, počela ja da shvata svoj položaj. Svuda vlada patrijahalnost, samo u njoj ne. O Bože, oprosti joj što te uznemirava ali dokle će joj želje biti samo propali letovi? Kako je ponese ona početnička sreća, a onda joj suze izvlače svi ti neuspjesi. Nije ona kriva, mada možda i jeste, više ni to nije bitno, svi sada lete, a ona niti pada, niti je sa njima, već stoji klimavo na zemlji. Dal će ikada osjetiti totalnu slobodu? Njoj pune usta patrijahalnošću. Svi će doživjeti, a ona će kroz magičan prah osjetiti. To još više boli, zar ne? Nije ljubomorna, ne sigurno, ali joj mir ne da takvo saznanje. Ne pomažu snovi, zato ona plače i umiruje sebe.č Kad bude htjela završiće ovu priču , evo pušta je bijes da se malo umiri od robovanja. I opet taj strah nadvladava, ali dozvoliće sebi. Nije je briga više šta će joj reći jer shvatila je da se ne može ubrajati u normalne ljude, a ipak... Sve je tako lako, a opet slabo i labavo kod nje. Do kad će se boriti protiv tih moćnijih i jačih? Ako imaju glavnu riječ, ne znači da treba da to iskoriste držeći je u stezi. Ove noći će izaći ne mareći za ništa. Trčaće, opustiće se i neće gledati na njihove zamjerke. Ipak, znala je da će nešto promijeniti njen život. To je čekala i uživala u nestrpljenju. Sve to je rezultiralo da zavoli smrt. * Kada je pročitala u novinama za ženu koja se probudila posle dva dana smrti, odlučila je da se odmah sa njom upozna. Vladala je hladnoća, velika mećava užasavala je ljude. Ona se sa tom ženom srela u nekom restoranu, ipak im je bilo hladno. Kelneri su nosili bunde. Naručile su čaj koji se brzo ohladio, pa su ga ostavile po strani. - I kako je tamo gore? - Više nego dobro – odgovorila je gospođa. Njen pogled je bio izuzetno privlačan i tjerao je djevojku da se osjeća izgubljeno. - Pa opišite mi malo, molim Vas. Znate, ja mnogo maštam o smrti. Žena je pogledala ćudno, ali ju je na kraju u potpunosti shvatila. - Ja Vam ne mogu reći mnogo, jer sam zaboravila dosta pri buđenju. I tada je djevojka počela slušati ženu koja je crpila sva sjećanja ne bi li na najbolji način odgovorila. Napolju se drveće počelo lediti i izgledalo je da će od hladnoće svi napustiti Zemlju. Djevojci se svidjela ta zamisao i ona nakon razgovora poče da razmišlja o svojoj budućnosti koja nije bila vezana za život. - Neki gospodin leži mrtav kraj ulice! – uzviknu kelner. Oni ga podigoše i unesoše unutra. Tada je djevojka shvatila da joj mnogo više prija taj osjećaj. Sjetila se fakulteta i da je organizator jednog naučnog skupa. * Šetali su i ćutali. Put ih je vodio daleko od hotela u kojem su ostavili stvari. Bili su jedni od organizatora događaja pod nazivom „Napretci nauke“. Tu su učestvovali studenti koji su izumili nešto novo, neki projekat. Umjesto da se pripremaju otišli su da prošetaju pored mora. I tokom te šetnje on ju je upitao: - Da li ti se sviđa ovdje? - Ne. Ona je u svojoj glavi razmišljala samo o smrti i koja je razlika između onoga što osjeća kada je u pitanju njena ili neka druga smrt. Tada ga je upitala: - Ti mene stvarno voliš? - Da – odgovorio je. - Da li bi ubio zbog mene? On je ćutao i gledao u stranu, nije ga iznenadilo pitanje. - Bih – nakon kraće pauze pustio je glas. Tada su počeli da razmišljaju kako će to izvesti i ko će im biti žrtva. Nakon pola sata na plaži ugledali su momka koji je čekao nekog. Sada im je sav onaj besmisleni život postao ništavan, bijes je izašao na površinu i njena jedina nesrušena želja je koračala ka ostvarenju. - Da, to je to! I oni uzevši nož zajedničkim snagama ugasiše neznancu život. Sada je čekala da osjeti život, ali ipak nije. Djevojka osjeti da moć pada sa velike visine i da će brzo stići. Radovala se tome. Legla je u pijesak i čekala, a njen prijatelj je pobjegao. * Prošla je cijela vječnost, dok je ona stigla u njeno srce. Padala je nečujno i niko nije mogao da čuje tu muziku stizanja. I sve se to dešavalo nekako polako, bez žurbe, a ako bi se i ubrzalo to padanje trajalo bi samo trenutak kraće. Djevojka se već bila umorila od tolikog čekanja, sada je već bilo kasno za nju i zato joj bi žao, nikako nije mogla vratiti vrijeme unazad. A svi odlično znaju da se vrijeme ne vraća makar vi dali život zbog toga. Pratila je svoj tok života i primjetila je da se on ne pomjera ni u jednu stranu, ni lijevo ni desno. Jedino je ova noć učinila mali korak na toj stazi koja vodi ka smrti. - Umorna sam – reče, - stvarnost se nije promijenila. I tada ustade i priđe moru. Uočila je razliku između onoga šta osjeća kada umire neko drugi i kada umire ona sama. Pred kraj večeri ušla je u hladno more. Osjećala je kako je hladne ruke snrti diraju. - Da, ovo je moja budućnost. Ovome se radujem još od razgovora sa onom ženom. Opustila je tijelo i potonula. More je proguta brzo, a nakon toga ona moć stiže sa neba i utonu u vodu tražeći nju. Konačno se oslobodila izgubljenosti.
Magdalena Vasović Posjeta : 1821