1
Ekskluzivno - objavljujemo roman mlade književnice Magdalene Vasović
"Zatvorenih očiju" - 3. poglavlje!

    Djevojka je prala tepih i užasavala se od tog posla.Začulo se zvono.Komšija sa njegovom ~divnom~ djecom.Od trenutka kada se mašta grubo poigrala sa njom više ne voli djecu.Veliko razočarenje uništilo je svaku
materinsku nit.Ipak čuvala je povremeno dječaka i djevojčicu,dok se komšija ne bi vratio sa posla.On nije imao ženu,umrla je na   trećem porođaju.


Dobri gospodin Petar,tragična sudbina uzela ga je pod svoje.Ima
54 godine,živi sam sa svojom djecom i čeka starost. I ovo čuvanje djece
pripada onom sistemu prilagođavanja.Jedan takav dodir sa svijetom,činio je
da se ona na silu osjeća potrebnom nekom,a da to nije njen dragi.Inače ona
se zvala Lidija,ni sam pisac ne zna zašto to prije nije naglasio.Njegovo
ime bilo je Ilija,čovjek koji je potopljen u svijet elektronike.Ranije se
kod njega sve svodilo na nju i posao,prvenstveno na nju,ili samo na nju.A
sada se to promijenilo,društvo je dobilo na značaju.Nije ni sanjao da će
to imati štetne posljedice i da je trebao ostati u onom svijetu koji su
gradili za sebe,u ovom stvarnom srušiće sve,nesvjesno i bolno.I tako je
komšija doveo svoju djecu da ih Lidija pričuva nekoliko sati.Užasan
događaj za nju.Iako su to bila mirna djeca,umiljata i nekako povučena,ona
nije imala želju da sa njima provodi vrijeme.Ali sve bi učinila što se
Iliji dopadalo.On je volio djecu,kako ju je to nerviralo.Sve samo ne
derišta,sve neka voli samo ne derišta.I to ova dva tuđa.Stvarno od kada ju
je mašta prevarila,od kada je saznala da je samo zamišljala da je trudna
mrzi sav mladi,premladi svijet.
Otvara vrata i pogledom prelazi preko malih glava susjeda.Na kraju se
nasmijala i pozvala djecu unutra.Djevojčica je imala 5 godina,a dječak
10.Sada je trebalo uraditi uobičajne stvari.Spremiti im nešto za
jelo,zatim uraditi domaći zadatak koji je imao dječak i na kraju otpratiti
ga do škole.Kako se osjećala bijesno zbog toga.Ona bi radije da spava i
sanja Iluju ili da ga zove da pričaju sve dok joj on ne bi rekao da ima
posla.Ona bi radije da sama izađe u šetnju,da ode do one klinike gdje je
bio smješten njen partner pa da kroz prozor pogleda ko sada tamo leži.Pa
da joj bude muka i da opet osjeća simptome trudnoće.I eto to bi htjela
naša junjakinja,ipak ona nastavlja sa prilagođavanjem i kada je već
ispratila dječaka u školu,uzima djevojčicu za ruku i kupuje joj sladoled
ili nešto što ona traži,zahtijeva.Nije podnosila to razmaženo,povučeno
derište.Ta dva epiteta obično ne idu zajedno ali u ovom slučaju svakako
moraju stojati jedan uz drugi.Djevojčica je tiho govorila šta želi ili
uopšte ne bi govorila,već bi samo pokazala prstom određenu jestivu stvar.A
kada bi Lidija odbila da joj to kupi ona bi tiho plakala,gledajući u
zemlju.Naša junjakinja je ludjela od toga.Sav taj trud nikada neće biti
dovoljan da se ona prilagodi,pa kada joj još i ova djevojčica pravi glupe
scene...Onda se Lidija ljutito razgalami i krene da viče u sred centra
grada:
-Nataša ako mi još jednom zapalčeš zbog sitnice,kunem ti da ću te ostaviti
ovdje samu da čekaš svog brata narednih 4 sata.Jel ti to jasno?I nema
nikakvih kokica i lizalica,pa nek ti to otac kupuje.
Djevojčica posle ovakve prijetnje samo što se ne sruši na zemlju od
straha.Ona toliko želi da plače,želi da plače satima.Ali ne smije,ohola
djevojka je to naredila.Ona ne smije da kuka i tiho jeca,mora da ide
čvrsto,kao da je odrasla,ali u tome i jeste problem.Nataša je imala samo
pet godina,ona je bila dijete kao i svako drugo.A djeca rade takve
stvari,plaču zbog sitnice,žele slatkiše,trče ispred vas iako im vi kažete
da se umire.To nije shvatala Lidija,ili možda nije htjela da shvati.I sada
se Nataša muči u svom bolu koji je prouzrukovala djevojka.U tišini se
vraćaju kući,gdje će provesti ostatak napornih
sati.Očigledno je da se nikako nisu slagale i da bi vjerovatno voljela da
se i ne poznaju.Ali prilagođavanje!Pomoć susjedu koji je u nevolji!Lidija
nije bila loša osoba samo što je ništa nije zanimalo osim Ilije.To je bila
njena greška, još uvijek nije izašla iz zatvorenog svijeta mašte.I naravno
posljedice su nepovoljne.Ali žalosna je činjenica da djevojčica pati zbog
njenog vječito lošeg raspoloženja.
Ilija je na poslu bio okružen kolegama,uživao je da radi u toj firmi i
uvijek se trudio da bude manje upadljiv ali mu to nikako nije
uspijevalo.Smijao se glasno,komentarisao je na glas,išao na zabave i
proslave,posle posla na piće u klubu.Vidite on je bio sasvim običan
momak,ali bi u društvu svoje djevojke,on postajao neko ko njoj
odgovara.Vjerujem da bi Lidija izgubila razum kada bi saznala da njen
momak nije ono što je mislila.I zato on krije svoju pravu ličnost pred
njom i pretvara se da mrzi svijet,da se nevoljno druži sa kolegama,samo da
bi uspio proces prilagođavanja.Ona je vjerovala u to.Puštala je da svaka
njegova riječ bude svrstana u poseban dio njene glave,gdje vlada
isključivo istina.Zato je i pokvarila taj dio,i više ne razlikuje istinu
od laži.Jer toliko neistine je ubacila u taj poseban predio mozga,pa ga je
sasvim nesvjesno pretvorila u prljavo lažno područije.A nije htjela,on je
kriv sa svojim lažima.Volio ju je bezgranično,uživao u njenom glupom
osmjehu,u pogledu,koji nije uvijek bio čist i svjež.Ali ipak on nije
nikada mario za njene loše osobine,za njenu lošu narav.Sve je on to
volio,i u svemu je uživao.Sada je i pomalo jasno zašto se uvijek trudio da
izgleda kako ona želi.Zašto je dopuštao da ona ubrizga svoje mišljenje u
njega.Sve su to djela ljubavi,koja je pomalo bila bolesna,ali nikako
prljava.
Kada su otišle da pokupe Dejana,Lidija je bila boljeg raspoloženja.Uzela
je dječaka za ruku i pitala ga kako je proveo vrijeme u školi,da li je
dobio koju ocjenu i slično.Kada su došli kući,smjestili su se na terasi i
čekali gospodina Petra da dođe sa posla.Razgovarali su o nekim dječijim
stvarima.Negdje pri kraju razgovora dječak je nježno pogledao djevojku i
usudio se da joj postavi pitanje.
-´´Zašto ste uvijek tako tužni?Znate ja imam stariju sestru koja je vaših
godina.Ona živi u inostranstvu.Voli život,uživa u svakom trenutku,nikada
nije neraspoložena.Stalno odlazi da se zabavi i ona takođe živi sa
momkom.I tako,tako ste slične.I...´´
Tada ga prekide glas oca koji se već iz daleka čuo.Djeca potrčaše ka
njemu,a on se još jednom zahvali Lidiji na pomoći.
-´´U redu je.Vidimo se uskoro.´´
I ušla je u kuću.Dok je ležala na kauču i čekala nestrpljjivo svog momka
razmišljala je o dječaku i njegovom malom savjetu.Zamišljala je njegovu
sestru i njena slika izgledala je vedro.Imala je osjećaj da se ta djevojka
svima dopadala,da su je svi voljeli,a prije svega da je uvijek bila
osveženje za svog momka.Tada je shvatila da želi biti takva i odlučila je
da se potpuno preda prilagođavanju.Stala je pred ogledalo i namjestila
osmjeh,zapravo nije ga namjestila on je stajao sam od sebe.Uzela je neku
šarenu haljinu,malo šminke i za koji minut izgledala totalno
drugačije,svježe.Nije joj se baš sviđala ta nova Lidija,ali će se vremenom
naviknuti.Tako je zakoračila u novu fazu svog života,sa novim epitetom uz
svoje ime -Vedra Lidija.
Ponovo se začulo zvono na vratima.Bio je to Ilija.Ustala je sa
kauča,pogledala se još jednom u ogledalo.Opet joj se nije svidjelo ono što
vidi,ali nije bitno.Otvorila je vrata držeći na licu osmijeh,koji je
zračio neobičnom toplinom,toplinom koja je bila pomiješana sa željom za
uspijeh.On je bio zatečen,nije progovorio ni jednu jedinu riječ.Stajali su
tako jedno nasprem drugog čitavih tri minuta.
-Ko si ti?,upita Ilija i poče da se smije.Priznao joj je da izgleda
savršeno,prekrasno.Ali on nije vjerovao u ovu promjenu,smatrajući da će se
ona ponovo vratiti depresiji i da će sve ovo trajati samo taj dan.Ipak
prepustio se uživanju.Izašli su u šetnju,šoping,otišli su na ringišpil,ona
je pomalo uživala,u stvari se užasavala gledajući svog momka kako je
radostan što vidi Vedru Lidiju.Pomislila je da on nikada nije volio onu
djevojku koja je uživala u svijetu mašte.Užasan bol u grudima je
prouzrokovala ta misao,ipak on to nije primijetio,zato pisac jeste.
Počela je ponovo da izlazi,sada je bila u boljoj formi.Jedne večeri dok je
igrala u diskoteci,desio se neobičan događaj.Za nju neobičan,za svakog
drugog normalan i svakodnevan.Dakle,dok je igrala osjetila je kako joj se
neko nameće,i ona svojim pokretima tijela udara u tu osobu.Okrenula se i
vidjela muškarca.Bio je visok,jak.Izgledao je siguran u sebe i
predpostavlja se da su ga žene voljele,sudeći po izgledu vjerovatno
jesu.Ona se zbunila za trenutak,zatim se pomakla u stranu i nastavila da
igra,ali sada sporijim tempom.Pisac je stajao za šankom.Brinuo se za
junakinju.Momak se ponovo približio Lidiji,a ovoga puta to su primijetile
i drugarice.Bile su iznenađene što takav jedan momak prilazi
povučenoj,nervoznoj Lidiji.Ali one nisu znala da je to sada bila Vedra
Lidija,ili barem Maskirana Lidija.Odavno joj se niko nije udvarao osim
Ilije.Zaboravila je na taj divni osjećaj,ali ga nije htjela ponovo
doživjeti.Ipak upornost nepoznatog je pobijedila,pa joj je šapnu na uvo:
-Nikada ranije te nisam vidio ovdje,ne izlaziš često?
Lidija je stajala ukočeno,kao da joj je neko postavio nož u leđa.Zatim se
sjetila prilagođavanja.Kako joj je teško padalo to prilagođavanje,kakve
sve užasne stvari je morala da doživi zbog njega,Ilije.Mrzi taj stvarni
svijet u kome svi znaju kako da žive,osim nje.Nikada niije ni sanjala da
će joj se ovo desiti,njoj kojoj niko i ne smije da pomisli da priđe, a
kamoli to i uradi.Ali Ilija i taj njegov stvarni svijet,ta njegova želja
za uživanjem u normalnim stvarima,to je bilo ono najbitnije za nju.Isto
tako se i on pokoravao tom njenom svijetu mašte,tom zatvorenom krugu sve
dok nije uvidio njegove loše posljedice.Ipak i sada se ponekad,samo zbog
nje užasava nekih stvari koje inače voli,isto tako ona postaje Vedra
Lidija,a zapravo ne podnosi taj epitet.I dalje tumaraju zatvorenih očiju.A
pisac uživa,ne uživa i želi da pomogne ipak to ne radi.Kada je Lidija
uvidila da sada ne može pobjeći od ovog momka i da se mora upustiti u neki
banalni razgovor,osjetila je kako joj drhte ruke,ali ne od straha već od
bijesa.Na kraju je odgovorila:
-Ne izlazim često.
-Kako se zoves?
-Lidija.
-Divno ime,ja sam Lazar.Drago mi je.
-Meni baš i nije,prošaputa Lidija.
Pružili su ruke jednom drugom i rukovali se.Momak je bio
nestrpljiv,vidjelo se to po njegovom stavu,pokretima glave,pokretima
ruku,po njegovom ponašanju.Na kraju se desilo ono predviđeno:
-Hoćeš da prošetamo?
Sada je naša junakinja izgubila svaku nit sa prilagođavanjem.Pogledala je
u udvarača i gubila je strpljenje,a na kraju i izgubila:
-Da prošetamo jel?E pa vidiš,ja živim u svom svijetu,on nije daleko,nije
ni blizu,ne znam kako bih ti ga objasnila.I sada,u tom svijet živimo ja i
moj momak koji mi je sudbinski dan.Niko ne može da uđe tamo,ni ti ni bilo
ko.Tako živim i tako ću živjeti.I sa mnom ne možeš ili još bolje,ne smiješ
šetati ni pričati.
Momak je zurio u nju i nije mogao vjerovati,nije čak ni bio
uvrijeđen,vidio je lujku ispred sebe koja priča neke gluposti.Sa
interesantnim izrazom lica otišao je,još uvijek ne vjerovajući u ono što
je čuo.To je bilo pravo olakšanje za Lidiju,odlučila je da ne pominje
ništa od ovog Iliji,da ne bi ispalo kako je posustala sa
prilagođavanjem.Znala je ona da je mogla reći samo:Imam momka,ipak nije.
Sa druge strane Ilija je šetao po njihovoj kući,koja je inače bila
predstavnik njihovog svijeta.Stvarno,kada bi bio u kući uvijek
se,nenamjerno,uvaljivao u taj svijet iako nije htio.I razmišljao je kako
da iznenadi svoju partnerku,tako da ispane da još uvijek voli onaj njihov
maštoviti zamak.A nije ni znao da ne bi mogao bez te maštovite
prašine,koju je ona forsirala.Odlučio je da obuče stari kaput,kojeg nikada
više nije htio obući jer je bio nošen baš u to doba odvojenosti od
ljudi.Namirisao se starim parfemom,koji je takođe bio spreman za bacanje.I
čekao je nju.
Lidija se vraćala kući ljuta i srećna jer je ipak uradila pravu stvar,ili
možda nije.Kada je otvorila vrata,zanijemila je baš kao i onog dana kada
se on stvorio pred njom totalno zdrav ispred bolnice,ili kad joj je doveo
limunzinu.Ovoga puta to je bilo mnogo jače iznenađenje,jer je vidjela ono
za čim žudi,pati.I sve je bilo divno,i njoj i njemu vratio se onaj stari
svijet.A on to nije želio,ili možda jeste?A ni ona to nije željela,ili
možda jeste?Prilagođavanje?
Izvinjavamo se autorki i čitaocima. Zbog tehničkih problema preskočili smo poglavlje koje danas objavljzujemo!
                                  FiveW PG



Magdalena Vasović

Posjeta : 1725