Djevojka je prala tepih i užasavala se od tog posla.Začulo se zvono.Komšija sa njegovom ~divnom~ djecom.Od trenutka kada se mašta grubo poigrala sa njom više ne voli djecu.Veliko razočarenje uništilo je svaku materinsku nit.Ipak čuvala je povremeno dječaka i djevojčicu,dok se komšija ne bi vratio sa posla.On nije imao ženu,umrla je na trećem porođaju.
Dobri gospodin Petar,tragična sudbina uzela ga je pod svoje.Ima 54 godine,živi sam sa svojom djecom i čeka starost. I ovo čuvanje djece pripada onom sistemu prilagođavanja.Jedan takav dodir sa svijetom,činio je da se ona na silu osjeća potrebnom nekom,a da to nije njen dragi.Inače ona se zvala Lidija,ni sam pisac ne zna zašto to prije nije naglasio.Njegovo ime bilo je Ilija,čovjek koji je potopljen u svijet elektronike.Ranije se kod njega sve svodilo na nju i posao,prvenstveno na nju,ili samo na nju.A sada se to promijenilo,društvo je dobilo na značaju.Nije ni sanjao da će to imati štetne posljedice i da je trebao ostati u onom svijetu koji su gradili za sebe,u ovom stvarnom srušiće sve,nesvjesno i bolno.I tako je komšija doveo svoju djecu da ih Lidija pričuva nekoliko sati.Užasan događaj za nju.Iako su to bila mirna djeca,umiljata i nekako povučena,ona nije imala želju da sa njima provodi vrijeme.Ali sve bi učinila što se Iliji dopadalo.On je volio djecu,kako ju je to nerviralo.Sve samo ne derišta,sve neka voli samo ne derišta.I to ova dva tuđa.Stvarno od kada ju je mašta prevarila,od kada je saznala da je samo zamišljala da je trudna mrzi sav mladi,premladi svijet. Otvara vrata i pogledom prelazi preko malih glava susjeda.Na kraju se nasmijala i pozvala djecu unutra.Djevojčica je imala 5 godina,a dječak 10.Sada je trebalo uraditi uobičajne stvari.Spremiti im nešto za jelo,zatim uraditi domaći zadatak koji je imao dječak i na kraju otpratiti ga do škole.Kako se osjećala bijesno zbog toga.Ona bi radije da spava i sanja Iluju ili da ga zove da pričaju sve dok joj on ne bi rekao da ima posla.Ona bi radije da sama izađe u šetnju,da ode do one klinike gdje je bio smješten njen partner pa da kroz prozor pogleda ko sada tamo leži.Pa da joj bude muka i da opet osjeća simptome trudnoće.I eto to bi htjela naša junjakinja,ipak ona nastavlja sa prilagođavanjem i kada je već ispratila dječaka u školu,uzima djevojčicu za ruku i kupuje joj sladoled ili nešto što ona traži,zahtijeva.Nije podnosila to razmaženo,povučeno derište.Ta dva epiteta obično ne idu zajedno ali u ovom slučaju svakako moraju stojati jedan uz drugi.Djevojčica je tiho govorila šta želi ili uopšte ne bi govorila,već bi samo pokazala prstom određenu jestivu stvar.A kada bi Lidija odbila da joj to kupi ona bi tiho plakala,gledajući u zemlju.Naša junjakinja je ludjela od toga.Sav taj trud nikada neće biti dovoljan da se ona prilagodi,pa kada joj još i ova djevojčica pravi glupe scene...Onda se Lidija ljutito razgalami i krene da viče u sred centra grada: -Nataša ako mi još jednom zapalčeš zbog sitnice,kunem ti da ću te ostaviti ovdje samu da čekaš svog brata narednih 4 sata.Jel ti to jasno?I nema nikakvih kokica i lizalica,pa nek ti to otac kupuje. Djevojčica posle ovakve prijetnje samo što se ne sruši na zemlju od straha.Ona toliko želi da plače,želi da plače satima.Ali ne smije,ohola djevojka je to naredila.Ona ne smije da kuka i tiho jeca,mora da ide čvrsto,kao da je odrasla,ali u tome i jeste problem.Nataša je imala samo pet godina,ona je bila dijete kao i svako drugo.A djeca rade takve stvari,plaču zbog sitnice,žele slatkiše,trče ispred vas iako im vi kažete da se umire.To nije shvatala Lidija,ili možda nije htjela da shvati.I sada se Nataša muči u svom bolu koji je prouzrukovala djevojka.U tišini se vraćaju kući,gdje će provesti ostatak napornih sati.Očigledno je da se nikako nisu slagale i da bi vjerovatno voljela da se i ne poznaju.Ali prilagođavanje!Pomoć susjedu koji je u nevolji!Lidija nije bila loša osoba samo što je ništa nije zanimalo osim Ilije.To je bila njena greška, još uvijek nije izašla iz zatvorenog svijeta mašte.I naravno posljedice su nepovoljne.Ali žalosna je činjenica da djevojčica pati zbog njenog vječito lošeg raspoloženja. Ilija je na poslu bio okružen kolegama,uživao je da radi u toj firmi i uvijek se trudio da bude manje upadljiv ali mu to nikako nije uspijevalo.Smijao se glasno,komentarisao je na glas,išao na zabave i proslave,posle posla na piće u klubu.Vidite on je bio sasvim običan momak,ali bi u društvu svoje djevojke,on postajao neko ko njoj odgovara.Vjerujem da bi Lidija izgubila razum kada bi saznala da njen momak nije ono što je mislila.I zato on krije svoju pravu ličnost pred njom i pretvara se da mrzi svijet,da se nevoljno druži sa kolegama,samo da bi uspio proces prilagođavanja.Ona je vjerovala u to.Puštala je da svaka njegova riječ bude svrstana u poseban dio njene glave,gdje vlada isključivo istina.Zato je i pokvarila taj dio,i više ne razlikuje istinu od laži.Jer toliko neistine je ubacila u taj poseban predio mozga,pa ga je sasvim nesvjesno pretvorila u prljavo lažno područije.A nije htjela,on je kriv sa svojim lažima.Volio ju je bezgranično,uživao u njenom glupom osmjehu,u pogledu,koji nije uvijek bio čist i svjež.Ali ipak on nije nikada mario za njene loše osobine,za njenu lošu narav.Sve je on to volio,i u svemu je uživao.Sada je i pomalo jasno zašto se uvijek trudio da izgleda kako ona želi.Zašto je dopuštao da ona ubrizga svoje mišljenje u njega.Sve su to djela ljubavi,koja je pomalo bila bolesna,ali nikako prljava. Kada su otišle da pokupe Dejana,Lidija je bila boljeg raspoloženja.Uzela je dječaka za ruku i pitala ga kako je proveo vrijeme u školi,da li je dobio koju ocjenu i slično.Kada su došli kući,smjestili su se na terasi i čekali gospodina Petra da dođe sa posla.Razgovarali su o nekim dječijim stvarima.Negdje pri kraju razgovora dječak je nježno pogledao djevojku i usudio se da joj postavi pitanje. -´´Zašto ste uvijek tako tužni?Znate ja imam stariju sestru koja je vaših godina.Ona živi u inostranstvu.Voli život,uživa u svakom trenutku,nikada nije neraspoložena.Stalno odlazi da se zabavi i ona takođe živi sa momkom.I tako,tako ste slične.I...´´ Tada ga prekide glas oca koji se već iz daleka čuo.Djeca potrčaše ka njemu,a on se još jednom zahvali Lidiji na pomoći. -´´U redu je.Vidimo se uskoro.´´ I ušla je u kuću.Dok je ležala na kauču i čekala nestrpljjivo svog momka razmišljala je o dječaku i njegovom malom savjetu.Zamišljala je njegovu sestru i njena slika izgledala je vedro.Imala je osjećaj da se ta djevojka svima dopadala,da su je svi voljeli,a prije svega da je uvijek bila osveženje za svog momka.Tada je shvatila da želi biti takva i odlučila je da se potpuno preda prilagođavanju.Stala je pred ogledalo i namjestila osmjeh,zapravo nije ga namjestila on je stajao sam od sebe.Uzela je neku šarenu haljinu,malo šminke i za koji minut izgledala totalno drugačije,svježe.Nije joj se baš sviđala ta nova Lidija,ali će se vremenom naviknuti.Tako je zakoračila u novu fazu svog života,sa novim epitetom uz svoje ime -Vedra Lidija. Ponovo se začulo zvono na vratima.Bio je to Ilija.Ustala je sa kauča,pogledala se još jednom u ogledalo.Opet joj se nije svidjelo ono što vidi,ali nije bitno.Otvorila je vrata držeći na licu osmijeh,koji je zračio neobičnom toplinom,toplinom koja je bila pomiješana sa željom za uspijeh.On je bio zatečen,nije progovorio ni jednu jedinu riječ.Stajali su tako jedno nasprem drugog čitavih tri minuta. -Ko si ti?,upita Ilija i poče da se smije.Priznao joj je da izgleda savršeno,prekrasno.Ali on nije vjerovao u ovu promjenu,smatrajući da će se ona ponovo vratiti depresiji i da će sve ovo trajati samo taj dan.Ipak prepustio se uživanju.Izašli su u šetnju,šoping,otišli su na ringišpil,ona je pomalo uživala,u stvari se užasavala gledajući svog momka kako je radostan što vidi Vedru Lidiju.Pomislila je da on nikada nije volio onu djevojku koja je uživala u svijetu mašte.Užasan bol u grudima je prouzrokovala ta misao,ipak on to nije primijetio,zato pisac jeste. Počela je ponovo da izlazi,sada je bila u boljoj formi.Jedne večeri dok je igrala u diskoteci,desio se neobičan događaj.Za nju neobičan,za svakog drugog normalan i svakodnevan.Dakle,dok je igrala osjetila je kako joj se neko nameće,i ona svojim pokretima tijela udara u tu osobu.Okrenula se i vidjela muškarca.Bio je visok,jak.Izgledao je siguran u sebe i predpostavlja se da su ga žene voljele,sudeći po izgledu vjerovatno jesu.Ona se zbunila za trenutak,zatim se pomakla u stranu i nastavila da igra,ali sada sporijim tempom.Pisac je stajao za šankom.Brinuo se za junakinju.Momak se ponovo približio Lidiji,a ovoga puta to su primijetile i drugarice.Bile su iznenađene što takav jedan momak prilazi povučenoj,nervoznoj Lidiji.Ali one nisu znala da je to sada bila Vedra Lidija,ili barem Maskirana Lidija.Odavno joj se niko nije udvarao osim Ilije.Zaboravila je na taj divni osjećaj,ali ga nije htjela ponovo doživjeti.Ipak upornost nepoznatog je pobijedila,pa joj je šapnu na uvo: -Nikada ranije te nisam vidio ovdje,ne izlaziš često? Lidija je stajala ukočeno,kao da joj je neko postavio nož u leđa.Zatim se sjetila prilagođavanja.Kako joj je teško padalo to prilagođavanje,kakve sve užasne stvari je morala da doživi zbog njega,Ilije.Mrzi taj stvarni svijet u kome svi znaju kako da žive,osim nje.Nikada niije ni sanjala da će joj se ovo desiti,njoj kojoj niko i ne smije da pomisli da priđe, a kamoli to i uradi.Ali Ilija i taj njegov stvarni svijet,ta njegova želja za uživanjem u normalnim stvarima,to je bilo ono najbitnije za nju.Isto tako se i on pokoravao tom njenom svijetu mašte,tom zatvorenom krugu sve dok nije uvidio njegove loše posljedice.Ipak i sada se ponekad,samo zbog nje užasava nekih stvari koje inače voli,isto tako ona postaje Vedra Lidija,a zapravo ne podnosi taj epitet.I dalje tumaraju zatvorenih očiju.A pisac uživa,ne uživa i želi da pomogne ipak to ne radi.Kada je Lidija uvidila da sada ne može pobjeći od ovog momka i da se mora upustiti u neki banalni razgovor,osjetila je kako joj drhte ruke,ali ne od straha već od bijesa.Na kraju je odgovorila: -Ne izlazim često. -Kako se zoves? -Lidija. -Divno ime,ja sam Lazar.Drago mi je. -Meni baš i nije,prošaputa Lidija. Pružili su ruke jednom drugom i rukovali se.Momak je bio nestrpljiv,vidjelo se to po njegovom stavu,pokretima glave,pokretima ruku,po njegovom ponašanju.Na kraju se desilo ono predviđeno: -Hoćeš da prošetamo? Sada je naša junakinja izgubila svaku nit sa prilagođavanjem.Pogledala je u udvarača i gubila je strpljenje,a na kraju i izgubila: -Da prošetamo jel?E pa vidiš,ja živim u svom svijetu,on nije daleko,nije ni blizu,ne znam kako bih ti ga objasnila.I sada,u tom svijet živimo ja i moj momak koji mi je sudbinski dan.Niko ne može da uđe tamo,ni ti ni bilo ko.Tako živim i tako ću živjeti.I sa mnom ne možeš ili još bolje,ne smiješ šetati ni pričati. Momak je zurio u nju i nije mogao vjerovati,nije čak ni bio uvrijeđen,vidio je lujku ispred sebe koja priča neke gluposti.Sa interesantnim izrazom lica otišao je,još uvijek ne vjerovajući u ono što je čuo.To je bilo pravo olakšanje za Lidiju,odlučila je da ne pominje ništa od ovog Iliji,da ne bi ispalo kako je posustala sa prilagođavanjem.Znala je ona da je mogla reći samo:Imam momka,ipak nije. Sa druge strane Ilija je šetao po njihovoj kući,koja je inače bila predstavnik njihovog svijeta.Stvarno,kada bi bio u kući uvijek se,nenamjerno,uvaljivao u taj svijet iako nije htio.I razmišljao je kako da iznenadi svoju partnerku,tako da ispane da još uvijek voli onaj njihov maštoviti zamak.A nije ni znao da ne bi mogao bez te maštovite prašine,koju je ona forsirala.Odlučio je da obuče stari kaput,kojeg nikada više nije htio obući jer je bio nošen baš u to doba odvojenosti od ljudi.Namirisao se starim parfemom,koji je takođe bio spreman za bacanje.I čekao je nju. Lidija se vraćala kući ljuta i srećna jer je ipak uradila pravu stvar,ili možda nije.Kada je otvorila vrata,zanijemila je baš kao i onog dana kada se on stvorio pred njom totalno zdrav ispred bolnice,ili kad joj je doveo limunzinu.Ovoga puta to je bilo mnogo jače iznenađenje,jer je vidjela ono za čim žudi,pati.I sve je bilo divno,i njoj i njemu vratio se onaj stari svijet.A on to nije želio,ili možda jeste?A ni ona to nije željela,ili možda jeste?Prilagođavanje?
Izvinjavamo se autorki i čitaocima. Zbog tehničkih problema preskočili smo poglavlje koje danas objavljzujemo! FiveW PG
|