Five W PG - E-glasilo gradjana Podgorice

Brze činjenice

Glas GradjanaPG

O nama

Anketa

Pretraži

Marketing

2
Eksluzivno objavljujemo roman mlade književnice Magdalene Vasović
"Zatvorenih očiju" - 2. poglavlje!
Savršenstvo ne postoji kada se ono posmatra u realnom svijetu.Ono se rađa i raste,hrani i umire samo u našim posebnim svjetovima,a svaki čovjek za sebe gradi jedan takav.Niko,pa ni ovaj vaš pisac nije uspio da odoli savršenstvu mašte.Ono što takvo savršenstvo pruža ne postoji nigdje bez u domenima mašte,a svi znamo da ona posjeduje državu koja nema granica,niti se dijeli na provincije. Kada znate da možete kada god poželite da postanete vladar takve države, sve ostalo postaje ništavno i plitko u odnosu na tu moć.Strpljenje je uvijek najbolji saveznik i ono pomaže pogotovo piscu da izdrži u svojoj namjeri.Zato je dugo učio školu održavanja strpljenja i uspio je da nauči kako da mu to postane najbolja vrlina.Čekao je da njih dvoje ponovo vidi ali da to oni ne primjete,naravno kao i do sada.I sve se dešava polako,strpljivo stoji i udiše vazduh njihovog prebivališta.Osjećaj je divan,iako je možda teško povjerovati u to. Samo je ona znala kako da se približi srcu svog partnera,ali na način da upravlja njime.Ona bi polako tražila osjetljivo mjesto,zatim bi pustila da se njena osjećanja razgranaju.I kada u tome uspije polako bi obavijala njegovo srce pipcima pa onda ulazila u njega ubrizgavajući neku komandu.Sve to na isti način kao kada virus ulazi u ćeliju.Postupak nije bolan ali svakako su posljedice ogromne.I tada on izvršava sve ono što njegova draga poželi.Nije to radila sa namjerom da ga uništi ili možda posjeduje,već jednostavno želi da on bude prisutan u svakoj njenoj pomisli.Jer sve što ona ubrizga u njegovo srce,to su zapravo njene misli i osjećanja,na taj način postaju jedno.Nećete se začuditi ako vam otkrijem da on radi istu stvar.I tada dolazi do potpune razmjene i na kraju procesa nastaje samo jedna zajednička misao.Ovako nikada ne dolazi do svađe ili bilo kakvog sukoba.Veoma uspješni potezi ovih mladih ljudi.Ipak... U tom stvarnom svjetu on se snašao sasvim dobro.Prije svega,bio je to običan momak,koji je volio ljude ali volio je i nju.Možda se baš zbog toga prilagođavao njenim odlukama.Taj njihov prvi život svakako da nije bio savršen.Ona je bila ta koja se teško prilagođavala i zato se trudila da barem nekako postane dio onoga gdje je pripadao njen partner.Sav taj uloženi trud ostvario je čudne i neočekivane rezultate. Drugarice su joj bile štake postavljene da ona ide na njima ne bi li tako uspjela u svom cilju.Užasavala se od same pomisli da mora otići na žurku ili večeru ili nešto slično.Ipak radila je to,zapravo radila je sve stvari da bi ostvarila dobre rezultate vezane za prilagođavanje.Na žurkama je obično pila alkohol da se ne bi odvajala od drugih,to je bio dio sistema rada i zabavljanja starije omladine.Nikada nije bila ljubitelj pića,pa je zato uvijek bila prva koja je napuštala žurku zbog glavobolje ili umora.Nervoza.Nju je sve nerviralo,počev od samog tog glupog prilagođavanja,i dalje je smatrala da to nije bilo neophodno.U sebi je stalno ponavljala svoju velečanstvenu rečenicu:Mi smo samo mi.Tako bi ponekad na putu od diskoteke do kuće,raspravljala sa sobom o svemu tome:»Da,ta rečenica je na mjestu,sasvim sam u pravu.Ah,sve je ovo tako glupo i banalno,providno.Ja sam luda i treba mi terapija.Ili ne,treba mi kratka smrt i novo rođenje.» Sve što bi djevojka izgovorila u razgovoru sa samom sobom i nije baš zapamćeno. Jedne takve večeri dok ju je ovaj pisac pratio i pokušavao da čitko zapiše sve što ona kaže,jedan starac zaustavio je djevojku tapkajući štapom o asfalt. -Dobro veče,reče starac. -Dobro veče,izgovori djevojka uplašeno. Starac je gledao pravo u oči ovog pisca,koji je stajao na deset koraka iza junakinje. -Okrenite se,reče djevojci. Ona se okrenu i pogleda u pravcu gdje je stajao pisac.Gledala je u zatvorenu banku i u staro drvo.Srećom tog čovjeka nije mogla vidjeti,ali starac jeste.Kakvo zaprepašćenje. -Vidite li ovog čovjeka? Zapita starac. -Ne,ne vidim nikog. Osmjehnuo se i otišao.Kako je mogao vidjeti pisca,kada to niko nije uspio?Ko je on?Možda i sam piše nešto.Ali u tom slučaju on je u prednosti,vidljiv je a i pisca je spazio.Kakav je to čovjek?Je li to zapravo sam pisac,prerušen u nekog drugog?Nesvjesno želi da priđe junacima pa sam sebe ne prepoznaje.Ko je to? Pisac stoji u strahu,i on ga uzima na taj način koji rezultira nekim čudnim stanjem.Više ne misli na junake,sada se pita da li poznaje samog sebe.Više ne razlikuje stvarnost od mašte,previše je vezan za priču.Moguće je da on jedini nije skinuo povez.To je greška ili možda nije?
Magdalena Vasović Posjeta : 1661