1
Osvrt Vera Begovića, urednika filmskog programa u KIC "Budo Tomović", na aktuelan trenutak domaće kinematografije
Kopija Zapada - loš put!

- Imam utisak da autori u Srbiji i Cranoj Gori griješe u potrebi da imitiraju, kopiraju zapadne, visoko-komercijalne kinematografije, jer zaboravljaju gdje je njihovo mjesto, i da recept za uspjeh ne traže tamo.
Pokušavajući da se takmiče sa američkim filmom, žele da naprave nekakve komercijalne filmove, a to svijet ne interesuje. Oni žele da vide autentične filmove sa ovog prostora, koji vrlo otvoreno i iskreno govore o našim problemima. Sa druge strane, ako želite da napravite takav film, teško će neko da vam pomogne i finansira taj projekat. Novac se jedino može dobiti ako dokažete sponzorima da će taj film vratiti novac na domaće tržište, odnosno koji će biti komercijalan.


Primjer za to je „Zona Zmfirova“ koji je imao rekordan broj gledalaca. Dobro je da postoji takav film, ali on nemože dalje. On nezanči više ništa, osim kod nas. Međutim, i pored fantastičnog uspjeha Zone, Zdravko Šotra ne uspjeva da nađe sredstva za sledeći projekat, film o maturantima Prve beogradske gimnazije iz 19.vijeka generacije koja je u jednoj godini dala istorijske ličnosti, kao Jovana Cvijića i Miku Petrovića-Alasa. Šotra smatra da teme za uspješne filmove treba tražiti u svojoj zemlji. Sve ekranizacije naših literarnih djela su dosta dobro prošle, stim što je Zona jedan ekstrem koji je teško dostići. Sa Zonom se desilo nešto čudno. Ona je došla upravo u vrijeme kada su se vređali filmovi nekog sadržaja dosta teškog i mračnog, sa mnogo nasilja, i publika, ovaj narod koji je zasićen sa deste godina teškog života sa takvim zbivanjima, vrlo se rado opredjeljuje za romantičniji, vedriji sadržaj, koji je kod publike jedva dočekan.
Priču o autentičnom filmu sa ovoga prostora koji treba da govori otvoreni i iskero o našim problemima, zavrašavam filmom Miše Radivojevića „Buđenje iz mrtvih“.
Film koji je prošloga ljeta prikazan na Hercegnovskom festivalu i prošao bez i jedne nagrade, a koji smo premijerno prikazali u KIC „Budo Tomović“. Na žalost, u ovoj sredini oduvijek postoji tragično omalovažavanje značaja i uloge kulture, i sve što nam se ružno desilo dio je naše nekulture. Film koji govori o nama u ovih zadnjih deset godina, ni kod publike nije pobudio veliko interesovanje. Ne krivim publiku, bilo bi glupo, nemam argumente, osim ozbiljnog osećanja da smo svi zajedno veoma krivi, da smo saučestvovali u svojoj propasti. Obesharbrili smo sva osjećanja koja su pristojna, meka i pomirljiva. I danas kod ljudi koji odlučuju o finanisiranju filma postoji „cenzura“ koja čini da se filmovi svrstavaju u komercijalne i one druge. Zato nam je kinematografija tu gdje je.
Nadam se da će zakonom o autorskim pravima (suzbijanje piraterije), odnosno njegovom implementacijom, se stvoriti finansijski uslovi da mladi filmski stvaraoci poput Marije Perović, Nikole Vukčevića i Željka Sošića i drugih koji nailaze kroz prikazivačku djelatnost doprinijeti poboljšanju crnogorske kinematografije.





Posjeta : 1919