Five W PG - E-glasilo gradjana Podgorice

Brze činjenice

Glas GradjanaPG

O nama

Anketa

Pretraži

Marketing

0
Utisci iz Prijestonice Miodraga Živkovića
Zvjerski udar na Cetinje!
-Poslije svega sam siguran, da su događaji na Cetinju, veliki korak ka našem osvajanju slobode. Ovo je bila prilika da i oni koji nijesu vjerovali u prave namjere naših okupatora sada povjeruju i shvate njihove prave namjere. Siguran sam da je ovo početak njihovog kraja - nagasio je u Facebook objavi Miodrag Živković. Njegove utiske iz Prijestonice "Zvjerski udar na Cetinje i građansku Crnu Goru" prenosimo integralno: - Nijesam vam juče pisao o mom doživljaju Cetinja na kojem sam boravio 48 sati, jer bi to sigurno bilo oštro, grubo i opasno. Iskustvo i godine koje imam naučili su me da je pametnije to da uradim, kako narod kaže "hladne glave", kada se emocije slegnu. Kao i poslije svih cetinjskih skupova od devedesetih do danas, moje emocije su podijeljene jer nosim osjećaj i tuge i ponosa. Uostalom, tako je bilo uvijek kada sam se vraćao sa cetinjskih slobodarskih okupljanja, a bilo ih je dosta za ove tri decenije. Sa moje 64 godine života, posebno sam zadovoljan, što sam sve izdržao, bez trunke sna, kao i kada sam imao 34. To vam je Cetinje, ono snagu daje, nadu čuva i život obogati srećom. Na samom početku želim reći da posebno gađenje osjećam prema ovim okupacionim politikantima iz vlasti koji žele predstaviti da iza svega na Cetinju stoje DPS, Milo Djukanović i opasne kriminalne strukture. Znam da im je želja to predstaviti, baš na taj način zbog svojih nesrećnih birača i uprtih očiju međunarodne zajednice koja ih posmatra. Upravo zbog ovakvih optužbi želim reći da sam posebno radostan i srećan što se ovih dana na Cetinju okupila ona najljepša Crna Gora. Sreo sam ovoga puta gotovo sve svoje saborce iz devedesetih godina koje dobro pamti slobodarski cetinjski trg. Ovoga puta sa njima su bili i njihova djeca i unuci. Sreo sam se sa brojnim dragim i najvećim intelektualcima ove zemlje, profesorima univerziteta, ljekarima, kolegama advokatima, političarima, muzičkim zvijezadama, čuvenim sportistima, uspješnim mladim ljudima. Sreo sam se sa mojim dragim prijateljima, svih vjera i nacija. Podijelili smo ova dva dana sjećanja, ja i moj tri decenije stari prijatelj Nenad Čanak, koga dobro poznaju i Cetinje i cetinjski trg naše Crnogorske Slobode. Ovoga puta Nenad je sa sobom poveo i svog sina Milana da mu na najbolji način objasni što su Cetinje i Crna Gora. Posebno sam srećan što sam obilazeći cetinjske barikade slobode imao priliku da upoznam mnoge mlade ljude u kojima sam prepozano sebe iz svoje mladosti, a posebno sam imresioniran sa crnogorskim ženama (njih više od 50) koje su hladnu belvedersku noć provele na asvaltu kao prvi branik časti, ponosa i slobode i Cetinja i Crne Gore. Noć pred zoru sam proveo u klubu strašnog i sjajnog Danila Brajovića sa kojim sam devedesetih godina zajedno branio Crnogorsku čast i slobodu, koji je širom otvorio vrata svima da se sklone u ovoj hladnoj cetinjskoj noći punoj zebnje i nespokoja. Upravo zato je posebno sramotna priča ovih nesrećnih gubitnika koji od svog najvećeg poraza, pokušavaju napraviti pobjedu, da su na Cetinju bili samo DPS, kriminalci i teroristi. Organizator ove odbrane časti Cetinja i slobode Crne Gore su bili gotovo svi cetinjani koji su nas sve primili toplo i sa puno ljubavi u svoje skute, kako su to uvijek i radili. Pošto ova nesrećna vlast traži organizatore, ponosan kao i uvijek na sve što sam doživio u ovom drevnom gradu slobode, dobrovoljno im se prijavljujem kao organizator svega što se desilo na Cetinju, duboko uvjeren da je sve bilo u granicama dozvoljenog građanskog otpora i očuvanja dostojanstva, časti i slobode Crne Gore. Kao svjedok gotovo svih cetinjskih okupljanja u posljednje tri decenije, slobodan sam da svjedočim da je ovo daleko najzvjerskiji udar na Cetinje i građansku Crnu Goru. Gonili su nas zvijerski po cetinjskim ulicama, zasipajući nas otrovom suzavca i uspjeli da nas zatvore u kuće i stanove cetinjskih domaćina, gdje smo našli spas da dišemo, da bi oni popove fašiste ušunjali u cetinjski manastir. I neka znaju ovi što misle da su nas ponizili i okupirali, da sam ponosan, kao i mnogi drugi, što sam se tog dana dobro isplakao i gušio od njihovog otrova i da nijesam spreman nikada, ni da im oprostim, ni da im zaboravim. Svrstala se ova izdajnička vlast otvoreno uz crkvu Srbije, a protiv građanske Crne Gore. Uradili su to, zloupotrebljavajući policiju da štiti hir i inat srbijanskih, sada već nesumnjivo fašističkih popova, protiv svojih građana i naše prijestonice slobode. Svrstali su se uz okupatore, protiv građanske Crne Gore svih vjera i nacija, koja je ovih dana branila Cetinje od poniženja kojem je bilo izloženo. Likujući nakon svega da su pobjednici, ne shvataju da je ovo najveći poraz koji su mogli pretrpjeti. Ustoličenje popa fašiste uz 1.800 policajaca pod punom ratnom opremom u malom Cetinju, naspram golorukih ponosih građana, sa kilometrima ograda i štitova je poraz, a ne pobjeda. Cetinje u dimu otrova sa zvjerskim proganjanjem građana kao lovine je sramota koja se ne zaboravlja. Desant i spremnost popova fašista da koriste vojni helikopter i prekrivanje pancir dekicama da bi se ušunjali u cetinjski manastir je svojevrsno poniženje, do sada ne zabilježeno bilo kada i bilo gdje u hrišćanstvu. Povici koje smo čuli od nesrećnih vjernika da je ustoličeni dostojan su najveća ironija koju sam čuo u svome, ne kratkom životu, jer je daleko od dostojnosti onaj koji je prihvatio sve ovo da uradi na ovakav način, ne vodeći računa da njegov hir i inat mogu imati krvave posledice. Zato je važno zaključiti da je ovo strašan poraz i okupacione crkve Srbije i ove nesrećne vlasti koja je servisira. Mir na Cetinju su očuvali građani koji su dokazali da je bio građanski protest, a ne policija koja ih je goloruke i nezaštićene proganjala i trovala. Poslije svega sam siguran, da su događaji na Cetinju, veliki korak ka našem osvajanju slobode. Ovo je bila prilika da i oni koji nijesu vjerovali u prave namjere naših okupatora sada povjeruju i shvate njihove prave namjere. Siguran sam da je ovo početak njihovog kraja. Hvala im što su nas dodatno homogenizovali, jer se nakon Cetinja osjećamo mnogo jačima i odlučnijima da naša sloboda, nema alternativu. Eto, tako vam je to, kada neko od poraza pokušava da napravi pobjedu. Hvala, po ko zna koji put Cetinju što je sačuvalu našu iskru i baklju slobode, hvala građanskoj Crnoj Gori koja se otvoreno i hrabro suprotstavila zajedničkom poniženju i okupaciji. Više nego ikada sam siguran da se bliži kraj ovoj našoj agoniji. Sloboda je pred nama!
Posjeta : 391