2
In memoriam Stanimir V. Čukić 9.5.1933 - 20.4.2009.
Decenija bez tebe - zauvijek sa tobom!

Dobro ti jutro stari moj,

hej, nikada te tako nisam zvao,

a i kako bih kad nisi ni stario,

ti za godine nisi ni mario!


Decenija je kako si otišao,

ali ne, nigdje ti otišao nisi,

to je samo biologija,

uvijek smo zajedno ti i ja!

Ne smijem ni da ti pišem kako mi je,

neću da brineš što ne spavam,

puno kafe pijem i mnogo pušim,

realan sam, ali ne prihvatam...

ponosom bol gušim...

nije to ni depresija, al šta da ti pišem kad sve znaš,

uvijek smo jedno ti i ja!

Dobro ti jutro stari moj,

nama smrtnicima obično majsko,

tebi besmrtnome nadam se rajsko,

da ti je bar malo fino,

da ti anđeli kuvaju kafu,

da sa bogovima piješ vino!

Počele su vrućine i Dan je nezavisnosti Crne Gore,

imaš li neki broj tamo gore,

piši mi tata kako ti je i šta ti smeta,

znaju li oni „Ivana se kroz Berane šeta“?

Biće valjda danas i penzija,

uzeo sam kvote, hoćemo li po jednu ti i ja?

uvijek se pitam koji bi prelaz sada igrao,

znam, nema sigurnog fiksa, uvijek se na jednu kiksa!

Kome sada da kufam kafu,

znaš onu ranu, dok se majka ne probudi,

đe si sada vječiti lafu,

još jedna mi prazna zora rudi!

Sjećaš li se tata,

govorio si piši, sine piši i ja sam pisao,

evo i sada pišem,

vječno ću pamtiti ono diši tata, diši i ti si disao,

na rukama mi izdisao i u trenu otišao!

Ali ne, nigdje ti otišao nisi,-

to je samo biologija,

bili smo i bićemo kao jedno,

uvijek smo zajedno ti i ja!






Posjeta : 90