0
Prekookeanski intervju sa Milenom Minom Janjević, sasvim (ne)običnom, ambicioznom djevojkom iz Podgorice, koja se skrasila u Njujorku
Ambicije je "pozvale" - na "ples sa vukovima"!

    - Zadovoljna sam sto sam usavršila engleski jezik, sto imam mnogo sertifikata i što sam upoznala mnogo nacija i mentaliteta. Mnogo sam naučila iz svog iskustva i mislim da mnogo više vrijedim što sam imala hrabrosti da potpuno sama dodjem u "bijeli svijet" i iskusim mnogo stvari i uspijem prevazići sve, nego neki moji vršnjaci koji nemaju nikakvog iskustva i ne znaju sto će od života. Ja sam osoba sa ciljem i za to sam bila spremna na sve i došla sam u Ameriku da ostvarim svoj cilj. Niko me neće spriječiti u tome. Dovoljno mi je sto je moja porodica uz mene, a Bog će da mi pokaže put - poruka je prekookeanskog intervjua sa Milenom Minom Janjević, sasvim (ne)običnom, ambicioznom djevojkom iz Podgorice, koja se skrasila u Njujorku.

- Nikad nisam planirala da dođem u Ameriku, put se desio iznenada, na nagovor mog starijeg brata. U to vrijeme bila sam na drugoj godini Fakulteta za internacionalni menadžment u turizmu i hotelijerstvu u Miločeru, koji pruža izuzetno znanje i iskustvo za sve mlade i potencijalne intelektualce. Kao kćerka bivšeg sudije Čedomira Janjevića, prije dolaska u Ameriku, bavila sam se plesom i studirala u Budvi. Nisam morala da radim, nisam morala da razmišljam ni o čemu, izlazila sam na žurke svakog vikenda, išla s kafe na kafu i živjela balkanskim životom. Počela sam da plešem kad sam imala 6 godina u plesnom klubu "Jet Set", bavila sam se i folklorom, al moj dar za ples nisam nikad zapostavljala. Htjela sam da upišem glumu na Cetinju, ali moja mama je bila protiv toga, znajući da se sa tim ništa ne može učiniti u našoj maloj državi - počinje priču nesuđena glumica.
- Kada sam došla u Ameriku imala sam 20 godina. Samim tim je počela moja borba. Dolaskom u Ameriku na "work and travel" program, upoznajem mnogo studenata iz raznih država, a najviše iz Srbije i Rusije. Stigavši na američko kopno bila sam prevezena u Delaver, gdje sam imala ugovor za posao preko agencije "Kouzon Montenegro", u mjestu Rehoboth Beach( Rihobot bič). Tamo sam počela da radim za veoma nisku satnicu od 8 dolara na sat. Vremenom sam shvatila da poslodavac samo pokušava da minimalno plati i maksimalno da iskoristi studente. Nostalgija je počela da mi probada srce i um, ali preživjela sam zahvaljujući modernoj tehnologiji - prisjeća se Mina i napominje:
- Na svu sreću u početnom periodu sam imala naklonost moje druge majke zvane Keri Ruark. To je žena koja je bila tu 24 sata dnevno za mene, a takvih je danas jako malo... Bogu sam zahvalna na taj blagoslov. Ova gospođa je Amerikanka koja je od boga meni poslana da mi pomogne. Bila je uz mene od samog starta i sve je ostavljala da bi došla da mi pomogne. Preselila me je u njenu kuću, tretiravši me kao njenu ćerku. Imamo mnogo prelijepih uspomena, ali morala sam da odem iz Rihobota kad sam odlučila da apliciram za studentsku vizu. Povela me je do Njujorka, po preporuci kućnog “prijatelja” koji je trebao da mi pomogne. Nakon čega sam nedugo posle dolaska u kuću njegovu morala da odem. Čovjek je htio da me iskoristi, vidio je da ne može i pokazao mi je vrata. Nije mi čak ni pomogao da nadjem stan i posao, što je prije kog dolaska obećao mom ocu. Ovo je samo jedon moje iskustvo sa našim ljudima, ali 90 odsto naših ljudi mi je “pomoglo”, da bi pokušali da me iskoriste.
   - Igrom slučaja i uspostavljanjem veza dospjela sam do okoline Njujorka, gdje me čekalo mnogo razočarenja u naš tako da kažem balkanski narod. Albanci od preko 60 godina pokusavli su da “nešto dobiju od mene”. Tu su i moje iznenadne selidbe i gubljenje krova nad glavom, nalaženje rješenja preko noći, uzvrati koji su naši ljudi očekivali od mene. Zatim lažne drugarice, koje su samo gledale da mi nanesu zlo! Dolar im je udario u mozak!!! Pa krivične prijave za zlostavljanje i još mnogo toga koštao je mene boravak u ovom Njujorku. Ljubomora i namještaljke otkaza, istekli zakonski papiri od vlasnika škole koji su naravno naši, do življenja u svakakvim stanovima, prčvarama sa svakakvim ljudima - opisuje "ples sa vukovima" naša sagovornica.
- Neizmjerno sam zahvalna trima osobama zbog kojih sam uspjela da izdržim sve ovo. A to su Keri Ruark, Lauri Reyes, i Mirsad Rašić - željela je da naglasi Mina.










B.Čukić

Posjeta : 72