0
Vanja Ćalović Marković podnijela tužbu protiv Agencije za sprječavanje korupcije
Revanšizam - zbog kritika!

    - Očigledno je da nije riječ o pravnom pitanju, već političkoj odluci i revanšizmu prema Ćalović Marković zbog njenih kritika na račun direktora Agencije koje su ponovljene i u izvještaju Evropske komisije - zaključuje NVO "MANS", čija izvršna direktorka Vanja Ćalović Marković je podnijela tužbu protiv Agencije za sprečavanje korupcije.

Vanja Ćalović Marković je podnijela tužbu protiv Agencije za sprječavanje korupcije zbog bitnih povreda pravila postupka, lažno, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava prilikom donošenja odluke o njenom navodnom kršenju Zakona o sprječavanju korupcije.
U tužbi se navodi da Ćalović Marković, kao članica Savjeta Agencije, nikada nije odlučivala o inicijativama NVO MANS, jer Savjet nema nadležnost da odlučuje o konkretnim slučajevima, pa samim tim nije ni mogao odlučivati o inicijativama NVO MANS. Zakon jasno propisuje da odluke donosi isključivo direktor Agencije i protiv njih se može pokrenuti spor pred Upravnim sudom, a ne postupak pred Savjetom Agencije.
Agencija je morala znati nadležnosti svojih organa, i činjenicu da Savjet nikada nije mogao odlučivati o prijavama NVO MANS. Zato su konstatacije koje Agencija navodi u svojoj odluci, da je Ćalović Marković odlučivala o prijavama MANS-a, neosnovane i očigledno zlonamjerne.
U odluci Agencije navodi se i da je Ćalović Marković imala privatni interes na osnovu Ugovora zaključenog između NVO MANS i Delegacije Evropske unije u Podgorici, ali nigdje ne navodi u čemu se taj privatni interes sastoji.
Da je Agencija pogledala ciljeve projekta koji je finansirala EU, vidjela bi da je rad MANS-a usmjeren na ostvarenje upravo onih ciljeva koji su smisao i svrha odredbi Zakona o sprječavanju korupcije i Zakona o o finansiranju političkih subjekata i izbornih kampanja, a ne bilo čijeg privatnog interesa. Prema tome, Ćalović Marković nije imala u vidu privatni, već javni interes i u svom djelovanju u NVO MANS i u svom radu u Savjetu Agencije.
Zatim, Agencija tvrdi da je Ćalović Marković višestruko uvećala svoju zaradu nakon zaključenja Ugovora sa Evropskom komisijom, sa bruto iznosa od 140,00 eura na neto iznos od 1.837,00 eura.
Međutim, iz Aneksa ugovora o radu iz januara 2015. godine vidi se da je Ćalović Marković prije zaključenja ugovora između NVO MANS i Delegacije Evropske unije u Podgorici imala veću zaradu, nego nakon što je ugovor potpisan. Takođe, nakon isteka tog ugovora i završetka projekta, u februaru 2017. godine, zarada Ćalović Marković se nije mijenjala sve do januara 2018., što dodatno potvrđuje da varijacije u zaradama nisu imale nikakve veze sa zaključenim ugovorom sa Delegacijom EU.
Pored toga, Agenciji je bio dostupan Budžet projekta, koji čini sastavni dio Ugovora, a iz koga se jasno vidi da se tim Ugovorom ne uvećava njena zarada, već se iz tog projekta izdvaja ukupno 4.725 eura za 15 mjeseci zarade sa pripadajućim punim porezima i doprinosima, odnosno neto 189 eura mjesečno.
Iako je Agencija imala na uvid sve ove činjenice, ova institucija svojom odlukom pokušava na zlonamjeran način predstaviti da je cijela vrijednost projekta utrošena za zaradu Ćalović Marković.
Pri tome, Agencija je od Poreske uprave tražila podatke o zaradi Ćalović Marković samo u 2016. i 2017. godini, očigledno svjesno izbjegavajući da utvrdi visinu zarade koju je ostvarivala prije zaključivanja i nakon isteka Ugovora, što je morala uraditi ako je već utvrđivala činjenicu da li joj je na osnovu tog ugovora višestruko uvećana zarada.
Time je Agencija pokazala da svjesno i namjerno krši zakon, da u kršenju zakona iznosi netačne i lažne podatke, kao i da postoji visok stepen sumnje da direktor Agencije i službenici koji su sproveli ovaj postupak i potpisali pobijanu odluku, zloupotrebljavaju službena ovlašćenja na štetu Ćalović Marković na način koji Krivični zakonik u članu 416. definiše kao krivično djelo.
Najzad, suprotno navodima iz pobijane odluke Agencije, ugovor sa Delegacijom EU nije zaključila Vanja Ćalović Marković, već NVO MANS. Tim ugovorom MANS je preuzeo obavezu da prijavljuje sve slučajeve mogućeg kršenja zakona koje otkrije u svom radu, i informacije dostavi Agenciji za sprječavanje korupcije, kao organu nadležnom da o njima odlučuje. Imajući u vidu da je Agencija nadležna da otkriva zloupotrebe u izbornom procesu, podnešene prijave od strane trećih lica predstavljaju izvor informacija o mogućim kršenjima zakona i time omogućavaju efikasniji i kvalitetniji rad te institucije, a ne ostvarivanje bilo čijih privatnih interesa.
Dakle, NVO MANS, a ne Ćalović Marković, je preuzela obaveze da prijavi kršenja zakona i koristi procedure propisane zakonom kako bi zaštitila javni interes i povećala transparentnost finansiranja izbora, što je posebno istaknuto u Ugovoru kao ključni cilj projekta. U pobijanoj odluci Agencija ne navodi ni jednu od ovih činjenica i odredbi Ugovora, već očekivane rezultate tog projekta, procijenjene na osnovu prethodne prakse, neosnovano i neistinito navodi kao obaveze i to ne čak ni NVO MANS već lično Vanje Ćalović Marković. Istovremeno, u tom ugovoru nema ni riječi o aktivnostima ili bilo kakvim obavezama Ćalović Marković u Savjetu Agencije.
Pored navedenog, Odluka Agencije je donesena i uz niz ozbiljnih povreda postupka. U Odluci navodi da je donešena na osnovu inicijative koju je u ime NVO MANS podnio Vuk Maraš, a ne odlučuje se ni o jednom navodu iz te inicijative, već o potpuno drugim pitanjima. MANS je tu inicijtivu podnio upravo da bi natjerao direktora Agencije koji je više puta optuživao Ćalović Marković za kršenje zakona, da donese odluku i stane iza svojih optužbi. Umjesto toga, sporna odluka se uopšte ne osvrće ni na jedan navod iz te inicijative.
Zato je potpuno nerazumljivo na osnovu čega je Agencija uopšte vodila postupak, koje povrede je utvrđivala i na koji način, kako ih je utvrdila i koji su razlozi za odluku koju je donijela.
Štaviše, Ćalović Marković, kao stranki, nikada nije data mogućnost da se izjasni o navodnom kršenju zakona koje joj je stavljeno na teret spornom odlukom, što predstavlja brutalnu povredu postupka.
Takođe, spornu odluku je neovlašćeno i suprotno Zakonu donio pomoćnik direktora, a ne direktor, što takođe predstavlja bitnu povredu pravila upravnog postupka. Pobijana odluka ne sadrži razloge koji s obzirom na utvrđeno činjenično stanje upućuju na rješenje kakvo je dato u dispozitivu, što predstavlja dodatnu povredu pravila postupka.
Na kraju, valjda da bi odluka bila u cjelosti nezakonita, kvantum pravnog znanja Agencija je pokazala i u pogrešnoj pravnoj pouci u kojoj navode da se protiv te odluke može pokrenuti upravni spor u roku od 30 dana od dana prijema, iako je zakonski rok 20 dana.
Zbog svega navedenog, očigledno je da nije riječ o pravnom pitanju, već političkoj odluci i revanšizmu prema Ćalović Marković zbog njenih kritika na račun direktora Agencije koje su ponovljene i u izvještaju Evropske komisije.




Posjeta : 72