2
Roman Milanke Aranitović Rakočević "Kad zažmuriš niko te ne vidi"
Djelo ispisano - realno i toplo!

    - Raskošan je dar kojim autorka lako, lepršavo oživljava našu stvarnost devedesetih, dvijehiljade i nekih, realno, toplo, ljudski ispisuje mnoge likove i autentične dogadjaje uoči rata, za vrijeme rata i poslijeratnog perioda, koji su obilježili put i patnju junakinje, borbu i duhovnu snagu - zapisala je profesorica Jelena Pejović u recenziji za roman Milanke Aranitović Rakočević "Kad zažmuriš niko te ne vidi", koji je nedavno predstavljen u KIC "Budo Tomović".

- Nižu se u romanu, nostalgična, prelijepa sjećanja na djetinjstvo, rodni kraj, roditeljski dom koji je kamen temeljac njenoj tvrdjavi od hrabrosti, da otvoreno svima nama saopšti teme o kojima mnogi ćute. Slika djetinjstva postaje andjeo čuvar u njenoj borbi za opstanak, traženju pravde i nikad iznevjerenog ideala ljubavi, koji kao zastavu nosi u sebi...- ukazuje Pejovićeva.
- Ovo osobeno štivo obiluje brojnim slikama iz onog svima nam znanog naivnog i nadasve nevinog djetinjstva, u toplom zavičajnom ramu, te uz elegicno prisjecanje na ljude i prirodno okruženje tog doba. Organizovana radnja uknjizi je hod po vremenskim vertikalama i kao sudbinski dijalog iz kondezovanog životnog iskušenja sa prizvukom, pored individualnog porodičnog udesa, sa jedne, a sa druge i kolektivnog egzodusa - primjećuje književni kritičar, profesor Žarko Mandić.
- Vrijedno naročite pažnje je i sve nagomilanije prisustvo intimistickih i subjektivisticki obojenih preokupacija, čime spisateljica ostvaruje dublja, lucidnija i slojevitija intelektualna značenja, a pri čemu pažljivo kontrolise verbalnu "tempreraturu" i eventualne udare patetike. Djelo je prožeto i osjećanjima ugroženosti, ali i ljudske duhovne pustoši.
Kao i kod vecine zavidno darovitih stvaralaca i za ovu autorku moze se primijeniti ona drevna i istinska da "Detalj je Bog u svokoj umjetnosti". Tako i ona, nizom upečatljivih detalja posebno obogaćuje ovo veoma prijemcivo stivo, koje se zbilja čita u dahu, čak i bez ispuštanja knjige sve dok se ne prevali lutajuca staza od korice do korice...- napominje Mandić.
- Bogatstvo ne šuška kao papirna novčanice, ne zvecka kao metalni novčici, ne sjaji kao zlato i zlatne poluge. Bogatstvo su porodica, zdravlje, prijateljstvo i ljubav... A umjetnost je biti srecan, i kada vam ne daju - poruka je autorke koja je u svom drugom proznom djelu - u izdanju Književnog kluba "More" iz Tivta - progovorila o ljubavi i nadanjima, porodici i zlostavljanju, izbjeglistvu, nepravdama i putu - izlaza iz beznadja.






Posjeta : 843