Tanak sloj deli
Ljubav od mržnje.
Glasovi –
o p o m e n a,
zadaje udarce i bol,
osećaj izbačenosti
iz neuobičajene ravnoteže
i
ne uzbuđuje me ništa više –
da bih pojačala
prekomernu osetljivost
i shvatila da je ljubav
stanje u kojem čovek
ponajčešće vidi stvari ::_takvim kakve nisu.
Žudim da mine sve to...
Prava nezahvalnica –
ja sam,
ove žene su na mojoj strani,
tu su zbog mene.
Doživljavam naklonost,
uzvišenu čast,
dopada im se sve što radim.
Ali osećam
i nadmoć,
kao da im ne pripadam.
Smišljam šale na svoj račun
I onda bežim,
bežim negde dalje.
One izgledaju sasvim u redu
kaoda sam upravo
ustala iz nrtvih
i jurim za njima.
Moram menjati boju tkanine,
ili nije to ni bitno.
Različitosti se privlače.
Sasvim je svejedno
kao da je bežati
samo za žive,
a sve ostalo pripada mrtvim...
Prestala sam da rastem,
čujem prijatne zvuke,
više ne koračam,
lebdim u vazduhu,
krilima ptice...
Kuda bih jurila?
Kome?!
Čemu?!
Lagano ću
ka novom izazovu,
duhovnom traganju,
slobodi.
|