2
Poetski kutak
Ofelijine suze - 14.

Tanak sloj deli

Ljubav od mržnje.

Glasovi –

o p o m e n a,

zadaje udarce i bol,

osećaj izbačenosti

iz neuobičajene ravnoteže



i

ne uzbuđuje me ništa više –

da bih pojačala

prekomernu osetljivost

i shvatila da je ljubav

stanje u kojem čovek

ponajčešće vidi stvari

::_takvim kakve nisu.
Žudim da mine sve to...

Prava nezahvalnica –

ja sam,

ove žene su na mojoj strani,

tu su zbog mene.

Doživljavam naklonost,

uzvišenu čast,

dopada im se sve što radim.

Ali osećam

i nadmoć,

kao da im ne pripadam.

Smišljam šale na svoj račun

I onda bežim,

bežim negde dalje.

One izgledaju sasvim u redu

kaoda sam upravo

ustala iz nrtvih

i jurim za njima.

Moram menjati boju tkanine,

ili nije to ni bitno.

Različitosti se privlače.

Sasvim je svejedno

kao da je bežati

samo za žive,

a sve ostalo pripada mrtvim...

Prestala sam da rastem,

čujem prijatne zvuke,

više ne koračam,

lebdim u vazduhu,

krilima ptice...

Kuda bih jurila?

Kome?!

Čemu?!

Lagano ću

ka novom izazovu,

duhovnom traganju,

slobodi.





Edita I. Dautović

Posjeta : 1727