 Drugi dolete glas: -
„Drti sad, jer sudbinu
unaprijed određuješ...!
Ti si izgubljena jer će
tvoja paklena duša
biti plen demona!
Da li može biti sahranjena
po hrišćanskom obredu
ona, Ofelija, koja samovoljno
traži svoje sopstveno spasenje?
Ah, kad bih mogao
da vas natrag povratim,
da zajedno otkrivamo
lepotu,
sjaj sveta
oko nas
i u nama,
u knjigama,
slikama,
muzici,
zvucima crkvenih orgulja koje se mešaju,
stapaju sa zvucima arfe i flaute!
Tada bih mogao vas, Ofelijo,
mudro moja, odučiti brzopletosti.
Zato ostaje samo sećanje
na lepotu mladosti
u srcu zelenog bora“.
I nesta.
|
Home
Grad
Društvo
Ekonomija 
Kultura
Sport
(O)pozicija
Glas GradjanaPG
O nama
Marketing
Mali oglasi
Droga nikad 
Kultura
Nauka i tehnologija 
E-dopisnik
Ankete
Komentari
Prikazi
Savjeti
Zanimljivosti 
Zabava 