2
Poetski kutak
Ofelijine suze - 1.

Sav težak rad,

napori i žuljevi

nisu mi udelili sreću i mir,

kakav mislim da mi sledi.



Je li to sve – pitam se.

Strah od smrti,

želja da ponovo budem mala.

Ne, nije to!

Panika, mislim.

Jedno je misliti,

a drugo znati...

Ima razloga što sam tu,

ono što radim je bitno,

Važno je postojati!

Doživljaj života

donosi ispunjenje i radost,

iz časa u čas,

i da je moja svrha

vredna življenja.

Kada se sve to izgubi,

osećaj svrsishodnosti

i doživljaj suštine,

gubim ono što podstiče duh

i ne dozvoljava mu da se istakne.

Živa sam, ali kao da nisam.

Um paranoja ispunjava.

Hodam, ali, ipak, bežim!

I onda mi bude dosta,

ali stvarno dosta,

upoređivanja sa ovim i onim:

kompleksaša, snobova,

idiota, debila, imbecila...

I tako,

utkana je u mrežu

svakodnevnice

bol moja.

Ne vidi se,

prigušena, danju.

Ali, noću

čini mi se

damari nespokoja

mogu pokositi

i najdublju travu

kroz koju hodam,

u snu.





Edita I. Dautović

Posjeta : 1711