Five W PG - E-glasilo gradjana Podgorice

Brze činjenice

Glas GradjanaPG

O nama

Anketa

Pretraži

Marketing

1
Priča sedmice
Milost đavola
Dok je sanjao neke čudne snove, obložene materijalom koji se brzo rastvori disao je mirno. Pokušavao je da učvrsti sebe u tom svijetu, koji ga je uzeo i čuvaće ga kratko. Kupovao je trenutke i plaćao životom, svaki san uzimao mu je jedan dan. Njega ne voli svijet, zapravo ne budi ljubav kod nikog, to pronalazi samo kod nje. Samo kod žene koja će mu zbog te ljubavi i uzeti ono najglavnije, stvarnost i pretvoriće je u maštanje. Budio se iz snova i opet padao zaražen tom stvarnošću koju je ona poprskala gorčinom. U tom nestvarnom svijetu nije živio niko, on je jedini tamo boravio, okovan i pričvrščen za zidove tamnice. Ubijeđen da je tamničar koji ispašta za svoje grijehe, on je plakao i molio za milost. U svom tom mraku zapazio je vrata koja će se otvoriti ako odgovori na pitanje đavola. A još uvijek nije znao ko je bio njegov sudija. Pred njim izađe žena, ona žena zbog koje je uništio svoje djetinjstvo, zbog koje nema život. Ona ga je natjerala da slaže, ubije, ukrade i sada mu sudi. Dok je stajao pred izložbom primjetio je prozor gdje su se prikazali svi događaji iz prošlosti. Užasavao se onoga što vidi. Na staklu su poput filmske trake lijetele slike. Svaka je pokazivala po jedan njegov grijeh, boje na slikama su dovodile do toga da on osječa život u njima. Sječao se svega, plakao kao dijete i opet molio.Molio je đavola. Jedna je pokazala njegov prvi grijeh. Krupnim ramom uokvireno je ubistvo kućipaziteljke. Ona je znala za tajni savez tog čovjeka i đavola. Zatvorio je oči da ne gleda. Srce mu je ubrzano kucalo i on se bojao da će pući. Na kraju je otvorio oči vjerujući da je ta slika već prošla. Posljedne fotografije su nijemo pokazivale njegov prelazak u košmare. On se već bio malo smirio ali je i dalje plakao. Kada se ponovo probudio, poželje da kupi još koji trenutak života, ali ga ona opet odvuče ka sebi. Čuo je glas koji ga je plašio i užasavao. Nije htio, ali se opet našao u košmaru. Nakon fotografija vrata se otključaše. Drhtavom rukom otvorio je vrata i sreo nju. Krupne crne oči, voljene oči kazaše mu da mu je konačno sve oprošteno. Sloboda mu bi vračena i on izađe iz kaveza i zatvori vrata za sobom. Počeo je da se budi, shvatajući da tek sada udiše vazduh i živi. Trljajući oči on sanjivo obrisa suze koje su se već bile ukorile i stvorile su male brežuljke na njegovom licu. Srečan je bio što je konacno na slobodi, skočio je sa kreveta, ali ga obori starost. Zbunjenost okupira njegov mozak. Pogledo se na ogledalo i ono mu pokaza sadašnjost. Starac koji je stajao nasprem njega sa suzama na licu nosi je njegovo ime. Nije vjerovao, nije želio da povjeruje. Kupovanjem trenutaka potrošio je cijeli život. I sada stoji na ivici smrti. Ponovo je molio za milost, ali đavola nije bilo. Ubrzo ga pokosi bolest i on ostade prikovan za bolnički krevet. Ponovo ga sloboda napusti i znao je da se ovoga puta nikada neće vratiti. Plakao je. Smrt mu se nasmješila nakon pet dana i on poče da putuje ka nebu. Negdje na sredini puta srete đavola. Sa rukom u ruci potonuše u pakao.
Magdalena Vasović Posjeta : 1838