0
Stizanje budućnosti
Internet slavi - 40!

    Za 300 godina koja će godišnjica biti istorijski važnija? Današnja, o početku Drugoga svjetskog rata prije 70 godina, ili sutrašnja, o 40 godina od početka interneta?


Dana 2. septembra 1969. godine na Kalifornijskom univerzitetu Los Angeles (UCLA) dva računara izmijenila su besmislene podatke, tek toliko da se potvrdi da je veza moguća. Za mjernim uređajima koji su to potvrdili stajao je Leonard Kleinrock. To je početak ARPAneta, računalne mreže koja će nezadrživo prerasti u današnji internet, globalnu kralježnicu za razmjenu informacija.
Neuništiva mreža
Internet danas nije povlastica, nego potreba – njime se svakodnevno služe dvije milijarde ljudi. Zanimljivo je i da je internet, na neki daleki način, odjek Drugoga svjetskog rata. Naučnici su Pentagonovoj ustanovi za naprednu nauku ponudili mamac, a vojnici su zagrizli: mreža između računara naučnih ustanova koje su radile na supertajnim vojnim projektima trebala je biti postavljena tako da je nije mogao uništiti ni višestruki nuklearni napad.
Podaci poslani na neko drugo odredište “sami” bi pronašli zaobilazan put ako bi najkraći put između dva računara na neki način bio ometen ili prekinut, a računari na čvorištima uništeni.
Vojnicima se to, dakako, svidjelo, ali nisu imali na umu da će upravo ta osobina mreže omogućiti do tada nezamislivu slobodu javnoga izražavanja.
Da su to mogli predvidjeti, zacijelo bi bili mnogo skeptičniji.
Tehnička inovacija internetskih veza jeste da se podaci šalju paketno: računar koji ih šalje u odsječcima traži od računara primaoca da potvrdi je li sve ispravno stiglo uz pomoć kontrolnog broja.
Nezadrživo širenje
Ako ta brojka nije tačna, paket se šalje nanovo. To je omogućilo da veza bude “stalno otvorena”, a da se promet ne mjeri kao u telefoniji u minutama, nego u prenesenim paketima.
Već 29. oktobra 1969. ostvarena je veza između univerziteta UCLA i Instituta na Stanfordu, a potom se proširila na univerzitete Berkeley i Utah. Sve poslije toga je istorija.
Umjesto da “to bude to”, a da se vojska nastavi igrati svojim tajnama, sveučilišta su se nastavila umreživati. Mreža se nezadrživo širila najprije među sveučilištima, a potom je 1973. preskočila Atlantik u Veliku Britaniju i Norvešku.
Danas bi internet u normalnim državama morao biti dio komunalne infrastrukture, nešto poput električne i plinske mreže, vodovoda, kanalizacije, grijanja. Internet je ipak u razvijenim zemljama često zarobljen u komercijalnim kompanijama, a u nedemokratskim je zemljama pod nadzorom jer se mrežom čitaju odabrane informacije i komunicira sa svima.
Odvojili se

Globalnom mrežom, adresama, imenima pravilima i protokolima upravlja ICANN, Internetska korporacija za dodjeljivanje imena i brojki.
Tijelo je osnovano 1998., no potom se odvojilo od američke državne agencije koja je upravljala internetom IANA. Dugogodišnji joj je predsjednik bio Vinton Cerf.




Posjeta : 825