Five W PG - E-glasilo gradjana Podgorice

Brze činjenice

Glas GradjanaPG

O nama

Anketa

Pretraži

Marketing

0
Priča sedmice
Proza u kasno predvečerje
U nastojanju da pohvatam misli mrežom satkanom od interpunkcije i složenih vremena, tupo gledam u oblačić dima koji je sve samo ne plavičast. I slušam kako odzvanjaju koraci dječaka koji u zanosu psuju dok udaraju košarkaškom loptom o razvaljeni asfalt prepun rupa. I nebo je odbacilo cijansko plavu. Još malo pa će navući crninu, a lampe će nespretno glumiti svijeće. I sve će usporiti kao za teške ljetne žege. Na prozore će se navući zastori od jada, svi će se uspješno prikriti iza svjetala štednih žarulja, po navici slušati vijesti i, kao, čekati početak filma. Jednoj će starici iskipjeti mlijeko. Nesigurnim korakom će dovući tijelo do štednjaka, zamahnuti propaljenom krpom i pitati se je li dobro zatvoren plin. Ja ću i dalje tupo piljiti u strop, krajičkom oka mjeriti nit paučine u lijevom kutu iznad ormara i lijeno protezati tijelo. Preda mnom će bliještati grad na dlanu. Utihnut će ljuljačke u parku. Iz sitnih će se kvadratura proširiti miris siromašnih večera i lošeg vina. Djeca će plačljivih očiju zaspati ubačena u malene krevetiće uz poznati zvuk roditeljskih svađa. Okrenut ću se na bok i zamišljati kako mi sunce grije bolna leđa i vrat. I vrtiti u glavi stihove iz neke kancone s početka sedamdesetih gdje on pjeva, a ona mu priča. U ruci drži cigaretu i trese pepeo na pod dok mu se ona mazno privija uz bok. Karamele, ruže i violine spominje. Riječi, samo riječi. Bacit ću pogled na neoprane čaše i napola ispijenu bocu crnjaka s obronaka Argentine, tamo iznad 1200 m visine. I razmišljati o lampama koje nespretno glume svijeće. O crnini neba. I prozorima u mimikriji života.
Sandra Posjeta : 1557