Five W PG - E-glasilo gradjana Podgorice

Brze činjenice

Glas GradjanaPG

O nama

Anketa

Pretraži

Marketing

2
Knjiga sedmice - "Žena sa maštom" – Tomas Hardi
Tragična priča bezuslovne ljubavi!
“Neka sam proklet ako to nisam i mislio”, prošaputa Marčmil. “Ipak me je prevarila sa tim čovekom na letovanju! Da vidim datume – druga nedelja avgusta… treća nedelja maja… da… da… Odlazi, malo bedno derište! Ti mi nisi ništa!” Ništa ne počiva dublje na stranicama knige “Žena sa maštom” Tomasa Hardia od ove zagonetke koja nema “rješenje” i zasigurno ostaje dubioza, pitanja na koja jedan od glavnih likova Marčmil nema pouzdan i tačan odgovor, kao i većina muškog svijeta vijekovima. Ali, zato su tu čitaoci koji će otkriti pravu istinu bar jedne ženske tajne. Tužna a ujedno i tragična priča začinjena ljepotom bezuslovne ljubavi. Književnost, umjetnost i umetnici najdublje su i najčešće ponirali u unutrašnji svijet žene. Ivo Andrić pisao je da žena, kao kapija, stoji na ulazu i na izlazu svog svijeta. Obično se vezuje za prvu i poslednju izgovorenu riječ, jer je ona alfa i omega postojanja. Moglo bi se reći da je istina žene u njenoj tajni. Gete je zapisao:”Tajne još uvek nisu čuda”. La Brijer je tvrdio da muškarac bolje čuva tuđu tajnu nego svoju, dok je to god žene sasvim obrnuto - ona najbolje čuva svoju tajnu. Hardi je jedan od poslednjih viktorijanskih pripovjedača. Kada se govori o Hardiju, najčešće se, pre svega, ističe njegova pesimistička filozofija. Ali njega, međutim, ne treba posmatrati kao teoretičara pesimizma, jer je za njega bilo bitno kako on sam doživljava stvari, a ne kakve one zbilja jesu, interseovala ga je uvek “impresija a ne argumenti”. Hardijev pogled na svijet je neobično bogat, razvijen i detaljan. On je stvorio sopstvenu sliku svijeta, ljudi u njemu i kako ti ljudi, prema njegovom shvatanju svijeta, treba da žive. Njegovo ubjeđenje o tome šta je dobro a šta loše u čovekovom životu je specifično. Ljudsko društvo Hardi posmatra kao mikrokozam prirode, a ljudski postupci su, po njemu, nužno određeni, bilo spoljnim bilo unutrašnjim uslovima, i on rijetko dopušta da ljudska volja može da utiče na tok stvari.Govoreći o svom odnosu prema stvarnosti, Hardi kaže da se njegova umjetnost sastoji u proučavanju “izraza stvari, da bi se jasnije pokazale osobine stvari”. U slučajevima kada se umjetnik opredjeli za vjerno kopiranje stvarnosti, te osobine najčešće postanu neprimećene, i zbog toga po njemu “realizam nije umetnost”. Ali, iako njegova vizija nije realistička, njegove slike vrlo često imaju snagu i obilje realnosti. Hardi je svoje romane i pripovjetke sam dijelio, prema vremeneu izlaska i unutrašnjoj strogosti, na tri grupe. Na romane “karaktera i okoline”, “romanse i fantazije” i na “romane dosjetljivosti”. Mada “Žena sa maštom” bi mogla da se spoji u drugu i treću grupu, jer u toj grupi inače spadaju laki romani i pripovjetke, u kojima dominira intriga i romaneskna fantazija sa mnogo zabavnog i površnog karaktera pojedinih likova. Ovaj rukopis predstavlja uvod u piščevu kosmogoniju, njegov pogled na svijet i ljude. Time se dokazuje da postoji “imanentna volja”, koja vlada svijetom i da su ljudi bespomoćne igračke slučaja i raznih pojava i okolnosti u društvu i prirodi. To potvrđuje “Žena sa maštom”, gdje glavna junakinja Ele pokušava da se oštro suprostavi društvenim stegama i kritikuje tadašnje društvene norme, u kojima se zadesila. On se ne miri sa saznanjem napuštenosti, zanemarenosti i usamljenosti bračnog života. Na jedan snažan i iskren način otkriva osjećaj prolaznosti ljudske sreće, braka, i prisustvo tuge, očaja. Kao i traganje za nečim drugim, drugačijim, nesvakidašnjim i uzvišenim. “Ela je bila stvorenje osetljivo i podložno utiscima... U početku nije smatrala tu profesiju nekom smetnjom da bude supruga. U stvari, neophodnost da život bude osiguran po svaku cijenu, glavna vrlina koju su propovjedale majke, nije joj dala da o tome misli sve dok brak sa Vilijemom nije sklopljen, dok nije prošao medeni mesec i dok nije došao period razmišljanja. Tada, kao osoba koja se saplela o neki predmet u mraku, začudila se šta ju je snašlo; obilazila je u mislima taj predmet, ocjenjivala ga; da li je redak ili čest; da li je zlatan, srebren ili olovan; da li je panj ili pijedestal, sve ili ništa. Došla je do nekih neodređenih zaključaka i od tada je održavala svoje srce sažaljevajući otupjelost i nedostatak istančanosti svog muža i žaleći sebe, prepustivši svoja nježna i eterična uzbuđenja maštanju, sanjarijama i noćnim uzdasima, koji vjerovatno ne bi mnogo uznemiravali Vilijema da je znao za njih.” Ona je bila uzorna majka, dobra i vrijedna supruga. Ali i uvijek u središtu i tuge i radosti. Izgubljena i isjeckana u svojoj spontanosti poetičnosti, skrivena u maštarenju zaljubljuje se u osobu koju nikada neće upoznati. To dolazi kao jutarnja rosa kroz koju prosijava sunce života. “Ličan elemenat privlačne čari koji je doživljavala okružena njegovim stihovima, njen neumorni gospodar, bio je toliko mnogo jači od intelektualnog i apstraktnog da to nije mogla da razume. To će se sigurno bolje shvatiti kad se ima u vidu da je i danju i noću bila u sredini u kojoj je on svakodnevno živeo, koja joj je, bukvalno, šaputala o njemu svakog trenutka; ali je on bio čovek koga nikada nije videla, a Ela nije bila svesna da je sve što ju je pokretalo bilo poriv da se u njoj razvije osećanje očekivanja prve povoljne prilike. Pod suviše praktičnim uslovima koje civilizacija stvara, ljubav njenog muža prema njoj nije izdržala sem u obliku nestalnog prijateljstva – ništa više nego, ili čak taman toliko koliko i njena ljubav prema njemu, a pošto je bila žena vrlo živih osećanja, kojima je bila potrebna izvesna hrana, ta osećanja počela su da se ishranjuju onim što je donosio slučaj, a ovo je, zaista, bilo mnogo bolje no što slučaj obično nudi.” Njena ljubav bila je čista i van telesna. Eli je bila srećna. Takva ljubav davala joj je snagu da živi. Ali, poznavajući Hardijevu koncepciju pisanja, u mnogim slučajevima pa i ovom nesreća je mogla da bude sprečena da je intervencija stigla na vreme. I Ela i njena nikad iskazana ljubav (ono na koga se odnosila) završava tragično. On izvršava samoubistvo a ona potom umire.
Edita Dautović Posjeta : 2222