Five W PG - E-glasilo gradjana Podgorice

Brze činjenice

Glas GradjanaPG

O nama

Anketa

Pretraži

Marketing

1
Knjiga sedmice – „Tri gvineje“ Virdžinija Vulf (1938.)
Sjajna naracija o "trećoj gvineji"!
Prodavati um mnogo je gore nego prodavati svoje tijelo. Jer kada žena prodaje svoje tijelo prodaje trenutno zadovoljstvo, dobro pazi da se „transakcija“ tu i okonča. Ali, kada žena proda um, njegov anemičan, opak, gorak, nametnut i bolestan proizvod pušta se na slobodu da inficira i korumpira, da posije sjeme bolesti kod drugih. Prva „prodaja“ je benigna i može se spriječiti i sasjeći u korijenu, a i lakše se prevazilazi,. dok je druga malignog karaktera i djeluje razarajuće.“Zato ne dozvolite da napravite preljubu uma svog...“, jedna je od poruka spisateljice Virdžinija Vulf u knjizi „Tri gvineje“, (1938.). Virdžinija Vulf (1882.- 1941.) jedna od tvoraca „romana toka svijesti“, nesumnjivo spada među najznačajnije spisateljice proteklog vijeka, kako engleske književne scene, tako i evropske i svjetske. Pred dva svjetska rata pisala je esej žena „Tri gvineje“, odbijajući da se adaptira i prihvati predstojeći užas muških igara, poslije čega se ubila.. Jer, šta znači prodavati svoj um bez ljubavi? To znači pisati po nečijem nalogu, ono što vi ne želite da pišete, ali morate zbog novca. Reklama i publicitet podjednako korumpiraju. Na taj način kultura pomiješana ličnim šarmom i kultura pomiješana sa reklamom i publicitetom predstavljaju njene korumpirane oblike. To treba imati u vidu. Neko se nekom obraća pismom! Pismo ostaje tri godine, a možda i duže bez odgovora. Ono je, ustvari, cijela priča knjige „Tri gvineje“. Kako utrošiti tri gvineje? Kako spriječiti rat? Koji „rat“, „ratove“? Naravno, iako znamo da se sve dešava prije Drugog svjetskog rata, ipak, na prvo čitanje dva dijela knjige ne može se tačno odrediti o kom ratu se radi. Plovimo kroz vremepol skoro do kraja drugog dijela knjige, jer ima jako mnogo datuma, koji se odnose na vrijeme mnogo prije tog vremena (vjekovi ratovanja su u pitanju). Osoba koja se obraća u pismu je mirovnjakinja koja uprkos svim poteškoćama kroz koje su žene vjekovima prolazile, svoju gvineju (treću po redu) stavlja u mirovni fond. Smatrajući da, stavljajući treću gvineju u taj fond, može mnogo doprinijeti i „stati na kraj proizvođačima oružja”, spriječiti ih bar na kratko da stvarju najveće uništitelje ljudske vrste. Smatrala je da svi učesnici tih nedjela, koji stvaraju krajnje razarajuće efekte (lišavaju života nedužne ljude), treba svoje duše da sklone iz tog posla, i da svaku svoju “gvineju” usmjere kao i ona u mirovni fond. Kad god bi pomislila na to da je sve u što se ulaže namijenjeno uništenju ljudskih života, mogla je jedino da se umiri na taj način što je dala svoju treću gvineju za širenje mira. Time je uvjeravala sebe da će bar neko krenuti njenim stopama i da će sva oružja, ranije ili kasnije, biti uništena… „Tri gvineje“ sastoje se iz tri cjeline i u svakoj od njih može se primjetiti velika želja žena za obrazovanjem, napredovanjem u životu kao i mogući uticaj na zaustavljanje rata. Iako na prvi pogled ti djelovi izgledaju različiti, oni u suštini govore o istom problemu neosviješćenosti žena prije i poslije rata. Primećuje se, da su žene bile lišene svih vrsta obrazovanja. Bilo je jedino dozvoljeno da one budu dobre ćerke, supruge, majke.... Ako bi se čak i našla neka sestra bogatog brata, kako ga Virdžinija naziva, da se tome usprotivi bila bi lišena i svega onoga što joj je bilo do tada dostupno. I ono malo novca što su imale morale su da izdvajaju su i daju za obrazovanje svoje braće, za oružje, ratove... Dakle, za školovanje muškaraca u to vrijeme davale su se ogromne sume novca, a žene su mogle da imaju 40 funti 1919. godine, Zakonom je otvoren pristup raznim profesijama, znači jedna vrata su se otvorila i u novčaniku svake od njih mogao se naći jedan sjajni novčić. Muškarci su se školovali na prestižnim koledžima kao što su Oksford, Kembridž. Opravdanja za žensko obrazovanje nije bilo, smatralo se da je ženska želja za obrazovanjem protiv Božje volje. Isto tako, bile su lišene slobode i svih ostalih uživanja. Muškarci su stvarali ubjeđenja da one ne mogu da uspiju u poslovima u javnoj sferi, ali da mogu biti jako dobre sluškinje i pomoćne radnice. Dakle, sama domovina u kojoj su živjele ponašala se najvećim dijelom istorije prema njima kao prema robinjama bez obrazovanja i udjela u imovini. Ako bi se kojim slučajem žena udala za stranca, automatski bi gubila domovinu. Ona je žene lišavala da same sebe štite, a izdvajala je mnogo novca „da domovina žene štiti“ ulažući ogromne količine kapitala za naoružanje. U tom okrutnom i surovom vremenu istorije, žene su se borile odvažno i hrabro za obrazovanje, mukotrpno su radile da same sebe izdržavaju, kako ne bi dozvolile da budu uslovljene, potlačene i smatrane manje vrijednim bićem. Nisu željele da iznevjere svoje stavove koji su se i te kako razlikovali i sukobljavali sa postojećim, niti su htjele da od sebe naprave „preljubnice uma svog“. Postojala je velika razlika između muškaraca i žena u izboru profesija i u zaradama. Pristup visokim školama, koledžima i bibliotekama ženama nije dozvoljljavan. Postojao je koledž za žene, ali nije bilo novca da se održava i tražena je „gvineja“ za obnavljanje koledža, a za uzvrat traženo je od žena da se spriječi rat. Žene su uvijek bile uslovljene. Sva ta patrijarhalna razmišljanja o tome da žene treba da budu potčinjene i uslovljene, imaju istorijsko uporište, i prisutna su i danas. Ali, pored svih prepreka, bilo je divnih, brilijantnih žena jakih principa i karaktera, sa puno energije koje su htjele da se obrazuju, koje su htjele da čitaju, da odstupaju od tadašnjih normi, koje su htjele same da zarađuju za život. Nisu ih čuli i nisu bile shvaćene od svojih najbližih, od crkve i tadašnjeg sistema vlasti. Brak joj je bio jedina profesija. Virdžinija Vulf piše iz ugla feminizma, identifikujući se sa ženom koja se bori za prava žena i bolji svijet i približava čitaocima sliku života žena iz tog doba. Njen rad, je shodno tome, velikim djelom prožet feminizmom, problemom o kome je uvijek razmišljala. Bila je sigurna da je društvo stvoreno po proporcijama muškaraca. Žalila se da žene moraju da idu u mušku opoziciju da bi stigle do vrha. Ženska senzibilnost je u kontrastu sa faktičkim materijalizmom svijeta u kojem dominiraju muškarci koji „sklapaju ugovore sa strogom upravom, kontrolišu finansije, kontrolišu obrazovanje....“. Virdžinija je bila ne samo žena već i dama. To pokazuje njenu drugu perspektivu socijalnog mentaliteta. Ona nije činila ustupke. Kroz svoj spisateljski opus raskinula je sa gotovo svim tradicionalnim formama i stvorila djelo snažno obilježeno individualizmom. Bila je dama od rođenja, obrazovana i nije se imala čega plašiti i stidjeti. Bila je snob, ali je to bio hrabri snobizam. Neorealizam i magični realizam kombinovan je u sjajnu naraciju. Prolazna jačina i maštovitost, osećaj senzacije, doseže takav virtuozitet i liričku moć, koja naglašava novu formu stvaranja, razmišljanja i pisanja. Opisi se zasnivaju na dinamici unutrašnjih stanja junaka, na unutrašnjem monologu i zbiru osjećanja, projekcija i predstava. Svoje likove sagledava i gradi iznutra, dosežući na taj način one najneuhvatljivije i najzagonetnije prostore ljudske individue. To je način kojim traži svjesnost i njegovimi oblikovanjem postavlja pitanja o najosnovnijem u iskustvu, njegovoj prirodi, njegovoj istoriji, kulturi kojoj pripada. „Tri gvineje“ date su u različite svrhe, ali su namjere uzajamno povezane, jer su ciljevi isti - ostvarivanje slobode, prava žena i borba za mir, tolerancija i kompromis. Izuzetne opservacije o stvarnosti, i to onoj objektivnoj, ali i imaginarnom prostoru svijesti koji pokušava odgonetnuti ključne su tačke modernog življenja. Internacionalno, potvrdila se kao spisateljica, kritičarka i stilistkinja, omogućila uživanje na nov način, i bacila svjetlost na engleski jezik, mnogo dalje i više od toga... - da su se za sve u životu žene jako teško i mukotrpno borile i uspjevale u toj borbi – zasigurno, ostaće u pamećenju sadašnjeg i budućeg čitaoca.
Edita Dautović Posjeta : 2352