 Naučnici iz Singapura razvili su baterije na urin veličine kreditne kartice. Otkriće je važno jer otvara mogućnost izrade samonapajajućih uređaja, a manje verzije mogle bi se iskoristiti i za napajanje mobilnih.
"Kapljica urina generiše 1,5 volti, što je ekvivalent jednoj AA bateriji", rekao je dr. Ki Bang Lee s Instituta za bioinženjering i nanotehnologiju.
Istaknuo je da nova tehnologija može staviti na raspolaganje izvor energije uređajima elektronske dijagnostike koji testiraju urin i duge tjelesne tečnosti za bolesti poput dijabetesa.
Zasad se koriste litijske baterije ili spoljni izvori energije, međutim, zahvaljujući novom sistemu, tjelesna tečnost koja se testira mogla bi sama napajati te uređaje.
Dr. Lee, koji je svoje otkriće objavio u posljednjem broju časopisa Journal of Micromechanics and Microengineering, kaže da bi se manje verzije u krajnjoj nuždi mogle eventualno koristiti i za napajanje mobilnih telefona.
A kako sve to radi?
Baterija je napravljena od sloja filter-papira umočenog u bakreni klorid između traka magnezijuma i bakra, a potom omotana plastikom.
Aktivira se kad se kapljica urina spusti na bateriju. Dok se natapa kroz papir, urin stvara potrebne uslove za generisanje elektriciteta.
Magnezijum djeluje kao baterijska anoda izbacujući svoje elektrone, dok bakreni hlorid djeluje kao katoda. Protok elektrona oslobađa energiju veću od 1,5 milivata, objavili su naučnici.
Fizičarka dr. Cathy Foley iz CSIRO rekla je da su ova istraživanja važna zbog toga jer otvaraju mogućnost izrade samonapajajućih uređaja.
Rekla je da bi ova tehnologija mogla biti iskorišćena u sistemima koji su poznati kao biomikroelektromehanički sistemi ili kraće bioMEMS.
Primjeri bioMEMS sistema uključuju sićušne mašine koji u našem organizmu mogu tražiti i uništavati ćelije tumora ili holesterola, ili pak DNK čipove u kojima DNK služi kao elektronička komponenta.
Ova tehnologija takođe može biti iskorišćena i za napajanje pribora koji otkriva prisustvo droga u organizmu.
Dr. Foley je istaknula da sistem može raditi iskorišćavajući bilo koje tjelesne tečnosti kao što su sperma, krv ili suze, i to sve dok tečnost nije neutralna pri vrijednosti pH7.
Primjera, urin ima raspon vrijednosti od pH 4.5 do pH 8.0.
Koliko je sve to iskoristivo u praksi?
Dr. Foley tvrdi da je energija koju generiše urinom pogonjena baterija dovoljna za održavanje digitalnih satova ili naučnih mjernih instrumenata, međutim nešto veće bilo bi nepraktično.
"Vjerovatno bi se energija mogla povećati kada bismo imali više takvih baterija koje bi se spojile u jednu", rekla je.
|
Home
Grad
Društvo
Ekonomija 
Kultura
Sport
(O)pozicija
Glas GradjanaPG
O nama
Marketing
Mali oglasi
Droga nikad 
Kultura
Nauka i tehnologija 
E-dopisnik
Ankete
Komentari
Prikazi
Savjeti
Zanimljivosti 
Zabava 